Šta je u “Incelu” sakriveno od očiju javnosti, a nije piralen? (Foto, Video)

Banjalučki “Incel” prije rata zapošljavao je 6.500 radnika .

Rijeka ljudi slijevala se u tri smjene prema Incelu i nazad kući. Dan kada “legne” plata, bio je posebna praznik za ugostitelje, ali i porodice radnika, jer plate ni u kom slučaju nisu bile zanemarive.

Od “Incela” je direktno živjelo skoro 25.000 Banjalučana, što uposlenika ovog giganta, što njihovi članovi porodice.

Bio je džin hemijske indutrije bivše Jugoslavije, s kojim se malo ko mogao mjeriti.

Izvoz bio veći od današnjeg budžeta Banjaluke

U ogromnom krugu ove fabrike, koja je veličine da se u njega može smjestiti mali grad, poslovali su “Celuloza”, “Viskoza”, “Elektroliza”, “Energetika” i “Industrijske plantaže” koji su ostvarivali zajednički izvoz od preko 100 miliona dolara godišnje.

Podsjetimo, današnji, ukupni godišnji budžet grada Banjaluke je oko 86 miliona dolara. Taj novac je tada prihodovala jedna fabrika- veliki “Incel”.

Ostao spomenik, stigli fakultet, institucije i manje firme

Od “Incela” je danas ostao dimnjak-kao spomenik preminuloj banjalučkoj privredi i prostor, koji je iznajmljen ili prodan, a u kojem je smješteno oko 70 firmi, i gdje radi, kažu, oko 1.500 radnika ukupno.

Tu je i poneki fakultet, poneka državna ustanova- Katastar, Inspektorat RS, Agencija za upravljanje oduzetom imovinom „Službeni glasnik RS“…., market, pa i čitavo jedno stambeno naselje. Jedino čega nema je proizvodnja, ako se izuzme “Celeks”, koji i dalje radi, a čiji su vlasnici Slovaci, koji su za 65 posto državne imovine dali pola miliona maraka i u ovom proizvodnom pogonu danas radi 200 radnika.

Vlada zadržala plantaže

Vlada RS zadržala je većinski kapital u “Poslovnoj zoni” i “Industrijskim plantažama” i oni još uvijek rade. O njima se malo zna, a još manje priča.

Piralen

“Incel” je proteklih godina najpoznatiji po curenju piralena u njegovom krugu i ekološkoj katastrofi. Medjutim, zahvaljujući, ” svjesno organizovanom zidu čitanja iz biznis namjera NEKOGA” sa mješavinom neznanja, vrlo malo koraka je preduzeto, a informacija o opasnosti po ljude i okolinu je još manje. Vrijeme će sigurno otkriti pravu istinu.

Šta je kod “Incela” vrijedno milione, a niko o tome ne priča?

Ono što privlači najviše pažnje, jer je daleko od očiju je činjenica da je “Incel” imao radnička odmarališta na mnogim morskim destinacijama od Poreča do Ulcinja. Najveći broj prijava u tim predmetima podnijela je Komisija za reviziju privatizacije u RS u vrijeme dok je njen predsjednik bio Savo Ševaljević, ali nije poznato da je bilo koja prijava završila sudskim epilogom.

Upravo ovim destinacijama i njihovom sudbinom Redakcija portala se bavi i baviće se i izvijestiti čitaoce šta je sa višemilionski vrijednim odmaralištima širom Jadrana.

Do tada pogledajte kako “Incel ” izgleda zabilježen foto-aparatom i kamerom našeg fotoreportera Aleksandra Golića.

Banjaluka.com