Posljednji “Metalci” iz Banjaluke: 17 godina rade bez plaćenih doprinosa

Nekada je „Metal“ bio ponos Banjaluke, kao i mnoga druga preduzeća u ovom gradu.

Danas su od nekadašnjeg giganta ostale trošne hale, zarđale kapije i četvoro radnika, Mira Lolić, Ljubica Lazić, Snježana Panić i Dušan Malbašić.

Dok su pojedinci pljačkali, a institucije okretale glavu, četvoro radnika je ostalo na svojim radnim mjestima do zadnjih dana.

Nekada 650 radnika

Samo radi podsjećanja, banjalučko preduzeće „Metal“ prije rata zapošljavalo je 650 radnika i bilo je među najuspješnijim veletrgovačkim preduzećima na ovim prostorima. Nakon što su ratni profiteri u toku rata ispraznili skladišta „Metala“ u kojima je prema podacima predratne uprave ovog preduzeća bilo više od 20 miliona maraka vrijedne tehničke robe, na scenu su stupili tajkuni koji su nekadašnjeg banjalučkog giganta odvukli u bezdan.

Priča o posljednjih četvoro radnika „Metala“ a.d. Banjaluka, Miri, Ljubici, Snježani i Dušanu identična je onima o radnicima opljačkanih banjalučkih preduzeća. Odrastali su i školovali se u jednom sistemu, zaposlili se, pošteno radili, dolazili na posao, vjerovali u ljude i na kraju ni krivi, ni dužni postali žrtve beskrupulozne pljačke.

Identična je ovo priča i što se tiče „druge strane“, sve su radili u cilju maksimalnog poštovanja radnika, ali…

Radnici Metala

Na ono glavno pitanje zašto su ostali u „Metalu“ kada je situacija odavno izmakla kontroli, Mira, Ljubica, Snježana i Dušan odgovaraju da su svoj posao pošteno radili i da ga tako rade i danas.

Neko će reći da su ovi radnici bili lakovjerni, da su trebali pobjeći odavno, ali ko ima pravo tako nešto i pomisliti u zemlji u kojoj većina ćuti na mnogo veće zlo i dok je manjina brutalno zlostavlja decenijama.

Posljednjih četvoro radnika „Metala“ a.d. Banjaluka smješteni su danas u potkrovlju zgrade čija unutrašnjost na pojedinim mjestima podsjeća kao da je bila poprište oružanih borbi. Zgrada je rasparčana, prostorije se iznajmljuju različitim firmama, kao i sve hale u krugu „Metala“. Neki prostori kažu da idu i za marku po kvadratu, ali ni marka od tih renti ne liježe na račun „Metala“ pa tako ni četvoro radnika nema svoje plate.

U skučenoj kancelariji u kojoj su Mira, Ljubica i Snježana upaljene su dvije grijalice, dok se u podrumu zgrade nalazi restoran u kojem su kako saznajemo u prolazu česte pijanke, ali račune za vodu i struju, niko ne plaća.

Tužba

Tamo gdje prestaje logika, počinje Republika Srpska.

Mira Lolić i Snježana Panić, diplomirani su ekonomisti. Mira je prije nekoliko mjeseci napunila 40 godina radnog staža. Kaže da je pošteno odradila svoj radni vijek i da će sada u penziju, a zbog neuplaćenih doprinosa podnijeće, kako kaže tužbu.

– Čekala sam tih svojih 40 godina radnog staža, jer da sam kao diplomirani ekonomista otišla sa 20 godina staža imala bih manju penziju od čistačice- kaže Lolićeva i ujedno odgovara na pitanje zašto je ostala u ovom preduzeću.

Njena mlađa koleginica, Snježana u „Metalu“ radi 26 godina. Ljubica Lazić je komercijalista i radi 38 godina, a njihov kolega Dušan Malbašić je portir i na svojim leđima nosi 34 godine „Metala“.

– Ja sam bila komercijalista, kao i Mira. Sve je bilo normalno dok nam računi nisu blokirani. Tada nas je bilo više i ljudi koji su bili za penziju dobili su otpremnine i 2014. godine otišli su u penziju. Upali su u program Vlade i ljudi su mogli otići normalno u penziju. Ja sam u međuvremenu napunila 65 godina, a sada nemam ni minimum zbog nepovezanog staža- priča ogorčena Snježana.

Plata muka

Prisjeća se kako ih je te 2014. ostalo 10-ak. Radnike su stalno, prisjeća se Snježana, nečim uslovljavali.

– Mi smo nagraisali. Šta god nam je obećano, nije nam ispunjeno. Bila su potraživanja, blokirani računi, pa je formirana firma „Masa“, pa „Koridor 2015“. Nešto mizerno nam je isplaćivano, oko 300 maraka. On (Milošević) je sve svoje plate isplatio, a nama prema sudskim presudama bez kamata se duguje od 20.000 do 30.000 maraka po radniku- prepričava Snježana burne godine u „Metalu“.

Osnovna djelatnost preduzeća “Metal” više ne postoji, živi se od zakupa. Sada se radnicima duguje 11 plata, mimo sudskih izvršenja. Nekome se duguje i preko 40.000 maraka.

Dušan Malbašić, bivši borac Vojske Republike Srpske. Istu sudbinu dijeli sa radnicama, ali ide korak dalje i ukazuje na kriminalne radnje, koje očigledno pravosuđe više ne interesuju.

-Svakog mjeseca od iznajmljivanja prostora u krugu „Metala“ jednoj firmi na račun se isplaćuje 50.000 maraka. Jedno piše u ugovoru, a drugo je stvarno stanje, razlike su u prikazanim kvadratima.Varaju dakle i nas i državu. Nama radnicima „Metala“ nisu dali ništa i žele da nas istjeraju odavde, jer smo mali akcionari. Svim silama žele da nas istjeraju, smetamo, trebaju im placevi da grade zgrade– kaže Malbašić, dok se sprema da još jednom po hladnoći ode i zaključa zarđalu kapiju na ulazu u „Metal“.

Prošle sedmice su isto uradili, pa je došla policija i otvorila kapiju.

– Strpajte nas u zatvor, tamo barem imamo šta jesti– dodaje Malbašić.

“Šprdnja od države”

Malbašić nam otkriva da je nedavno bila licitacija imovine „Metala“ koja je procijenjena na 30 miliona maraka. Licitacija je propala, ali, dodaje, igranka je to, dobro poznata.

– Opljačkali su „Metal“, zadužili ga u višemilionskim iznosima i sada obaraju licitaciju kako bi kupili preduzeće za što manji iznos. Ovo je šprdnja od suda i države, radi se za milionere da se ovo dobije nizašto– ističe portir u bivšem banjalučkom gigantu.

Njih četvoro, tri žene i portir bore se lavovski, zaključavaju kapiju, ne bi li nekako skrenuli pažnju na sebe i problem. Ali, premalo ih je.

Svi prozivaju i nadležne institucije.

– Sve vrijeme su znali i u Poreskoj upravi RS i u Fondu PIO da se nama doprinosi ne uplaćuju godinama, ali okretali su glavu na drugu stranu i to je odlagano ad akta. Porezi i doprinosi nisu uplaćeni 17 godina- kažu posljednji „Metalci“ iz Banjaluke.

Bivši direktor u kojeg radnici upiru prstom, Brane Milošević u međuvremenu je nepravosnažno osuđen na tri i po godine zatvora i novčanu kaznu od 20.000 maraka zbog produženog krivičnog djela nezakonitog postupanja u privrednom poslovanju.

“Kršio sam zakon, jer država ne funkcioniše”

Milošević za Srpskainfo kaže da je plate isplaćivao, ali da doprinosi nisu mogli biti uplaćeni zbog blokiranih računa „Metala“. Tvrdi da ni njemu nisu uplaćivani doprinosi, te da je borba bila svake godine da se ne bi izvršila milionska potraživanja koja je prema „Metalu“ imao Petar Dušanić.

Tvrdi da je podnosio krivične prijave zbog malverzacija i kriminala u “Metalu”, ali da su sve obustavljene. Jedino je on bio osuđen.

– Cilj je da se pojedinci domognu parcela i da grade zgrade– kaže Milošević.

Tvrdi da se plate duguju i njemu.

– Ja imam penziju od 660 maraka i kako ću živjeti od toga. Meni se duguje pet plata. Kada sam došao radnici su imali po 200 maraka i to je bilo 2008. godine. Kada sam otišao plate sa VSS su bile 1.600 maraka- podsjetio je Milošević.

Dodao je da bi se plate radnicima i danas mogle isplaćivati, ali da je to do nadležnih.

Aktuelni direktor „Metala“ Ranko Lukić za Srpskainfo kaže da čini sve što je u njegovoj moći da preostalim radnicima obezbijedi plate i da im se uplate doprinosi, ali da prvo treba raspetljati ono što je njegov prethodnik uradio.

Pokazujući brojne ugovore o zakupu, Lukić objašnjava da pojedine firme ne plaćaju ni struju ni vodu. Istovremeno prostorije se iznajmljuju po cijeni od 1,5 KM po kvadratu.

– Brane Milošević je bez saglasnosti Upravnog odbora, a prije odlaska iz “Metala” produžio ugovore sa zakupcima da novac uplaćuju na račun firme „Koridor 2015“. Zbog toga ja danas nisam u mogućnosti da isplaćujem plate radnicima. Ali, ono što mogu da uradim i to radim, jeste da sam obavijestio sve zakupce da taj ugovor nije u skladu sa zakonom, da ga nije odobrio Upravni odbor i da novac moraju uplaćivati na drugi račun, kako bi se radnicima nakon 11 mjeseci konačno počele isplaćivati plate, ali i doprinosi- istakao je Lukić.

Izvor: Srpska info