Početak novog doba: Gradnja palate Banskog dvora

Po ličnom izboru kralja, ukazom od 9. oktobra 1929. godine, za bana Vrbaske banovine imenovan je Svetislav Tisa Milosavljević. Patriotu, obrazovanog, radnog, energičnog, istrajnog, dostojanstvenog Svetislava Tisu Milosavljevića ne obeshrabruju prestonička, ali ni izvjesna lokalna nerazumevanja, svjestan da zaveštava onima koji znaju i vremenu i ljudima u dolasku, koji će znati na pravi način da vrednuju njegovo djelo.

Naprotiv, ban Milosavljević svoje banjalučke četiri i po godine imenuje “početkom jednog novog doba” za kraljevinu i posebno za banovinu i Banjaluku, u kojima “ima vrlo mnogo i intenzivno da se radi u privrednom, ekonomskom, socijalnom, saobraćajnom, prosvjetno-kulturnom pogledu”.

Nije se čekalo

Tako i počinje: “Već prve večeri po mome dolasku u Banjaluku, u sobi hotela Bosna rezimirao sam prve utiske iz ove sredine, a poslije mjesec dana, bio sam načisto da se budućoj banskoj upravi natura u prvom redu konstruktivno-stvaralački rad, i to ne u jednom, već u više pravaca, jednovremeno.

Uz saradnju ovdašnjih načelnika odjeljenja i njihovih najbližih pomoćnika, izradili smo preko zime plan rada, a u proljeće 1930. godine počeli smo s njihovim konsekventnim sprovođenjem. Najteže je bilo pribaviti dovoljna finansijska sredstva i osigurati njihovo pravilno iskorištavanje u otpočetim velikim poslovima”.

Rješenje je nađeno u zaključenju zajma kod Državne hipotekarne banke u Beogradu, jednako onako kako 1927. godine ban Milosavljević, tada ministar saobraćaja, pokreće izgradnju beogradske palate Ministarstva saobraćaja i Generalne direkcije željeznica. Kraljevska banska uprava Vrbaske banovine zadužuje 40.000.000 dinara, kojima se podižu činovnički stanovi, palate Banske uprave i Banskog dvora i kupuje zemljište na kojem su objekti podignuti.

Za zidanje banskih palata trebalo je odrediti i pogodno mjesto u gradu. Već 29. novembra 1929. godine ban Milosavljević imenuje komisiju sa ovakvim zadatkom. Aktom od 4. januara 1930. godine članovi komisije – Stevan Besarić, načelnik Tehničkog odjeljenja Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine, Hamzaga Husedžinović, gradonačelnik, inženjer Stevan Kraguljac, šef Odseka za arhitektonske i elektromašinske radove Tehničkog odjeljenja Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine i inženjer Stojan Borovnica (1884-1954), ovlašćeni civilni inženjer i građevinski preduzimač iz Banjaluke, izvještavaju Bana da su, kako se traži od njih, “proučili ovo pitanje, s gledišta saobraćajnog, privrednog, trgovinskog, higijenskog i estetskog”.

Otkup zemljišta

Na prijedlog komisije, otkupljen je dio vakufskog zemljišta na trgu Jabučik, ali kako se on pokazao nedovoljnim, premalenim za izgradnju palate Banskog dvora, oformljena je nova komisija, koja vrši pogodbu sa vlasnicima i procjenjuje za otkup susjedno porodično imanje braće Stričević, smješteno između ulice Bana Milosavljevića i Druma kralja Petra. Članovi komisije – inženjeri Dušan Janković, Branko Jovanović (1895-1941), Nikola Fedorov (1899-1940) nalaze, 20. septembra 1930. godine, da slobodno zemljište ukupne površine 814,82 metara kvadratnih, pet zidanih objekata i dvije šupe porodice Stričević vrijede ukupno 378.705,00 dinara, “što odgovara pijačnoj njihovoj vrijednosti”, za koliko su i otkupljeni.

Rušenje imanja Stričevića

Posao rušenja objekata i raščišćavanja terena povjeren je Građevnom preduzeću i tehničkoj pisarni “Probuda”, družba s. o. z. iz Ljubljane. U ime “Probude” je ovaj posao obavio Kosta Šijački (1884-1946) iz Beograda. Naredne poslove na izgradnji palate Banskog dvora, koje je na licitacijama dobijao Šijački, obavljao je ovlašćeni civilni inženjer iz Banjaluke Aleksandar Medvedev (1900-1984), po punomoći kvarta IX uprave grada Beograda od 14. oktobra 1930. godine.

Izvor: Pressrs.ba