Plastenik u centru Banjaluke: Zdrava hrana uzgojena radom mladih ljudi (Foto)

Osnovna kultura koja se uzgaja u plasteniku je paprika, ali imaju i paradajza, mnoštvo začinskog bilja, salata, krastavaca, tikvi, jagoda, kupusnjača i rukola.

Petnaestak mladih ljudi kojima je dosta prerađene, industrijski proizvedene i hemikalijama tretirane hrane odlučili su nešto promijeniti u svojim životima. Naime, oni su u plasteniku koji se nalazi u užem centru Banjaluke zasadili razno povrće, voće i začinsko bilje, a svojim radom daju primjer okolini da je u današnje vrijeme u dvorištima i zelenim gradskim površinama koje se ne koriste moguće proizvesti organski uzgojenu hranu za lične potrebe

Plastenik se nalazi u blizini parka Mladen Stojanović u Banjaluci, a dobili su ga na upotrebu bez naknade, jer vlasnik nije u mogućnosti da se bavi uzgojem. Plastenik je bio prazan sedam godina, bio je stanište divljim biljkama, brezama i lokalnim psima lutalicama, ali danas je na ovom mjestu potpuno drugačija slika. Pun je zelenila, povrća i začinskog bilja uredno zasijanih i prelijepo izraslih.

Iza same ideje stoje Jelena, Slavica, Taca, Nikola, Ilija, Branko, Maja, Nana, Aco, Nenad, Gruja, Teodora, Goran, Bojan, Nikolas, Mladen, a projekat “Uzgoj zdrave hrane” realizuju u okviru rada Udruženja građana “Bez granica Banjaluka”.

Aleksandar Perendić, jedan od pokretača plastenika rekao je da ih je potreba ponukala i posiju povrće i začinsko bilje koje danas gaje u plasteniku.

“Danas živimo u sredini u kojoj su osnova egzistencije hrana iz Fast Food-a, salame i paštete. Svjesni smo da su konzervansi otrovi i da je alternativa najčešće glad. Još jedan bitan razlog za naš izbor da idemo ovim putem je i teška ekonomska situacija i nezaposlenost. Većina članova udruženja su nezaposleni mladi ljudi i ovaj projekat je način da pokušamo, eksperimentišemo i ako naučimo, da od svog rada i živimo. Mladi ljudi bježe iz sela i poljoprivreda je uglavnom ‘industrijskog karaktera’ gdje je fokus na kvantitetu, a ne na kvalitetu, što povlači upotrebu pesticida, herbicida, fungicida… Sve su to otrovi kojima hranima našu djecu i koje sami konzumiramo, ne obraćajući pažnju na posljedice, koje su transparentne svuda oko nas, kao što su kancer, alergije i slično”, rekao je Perendić  i dodao da svi koji su uključeni u rad plastenika ne žele više da svjesno unose otrove uz hranu i da je poražavajuće da ne postoji adekvatna kontrola kvaliteta hrane i da se danas građanima može plasirati, i plasira, apsolutno bilo kakav proizvod.

Objasnio je da uzgoj biljne hrane ima svoj kalendar, pa su sa pripremama krenuli u februaru ove godine. Počistili su unutrašnjost plastenika, izbacili napolje divlje bilje, mlado drveće i pripremili zemljište. Potražili su u okolini Banjaluke proizvođače organske hrane, savjetovali su ih, malo su pretraživali internet. Nakon ove pripreme koja je trajala preko mjesec dana, obratili su se ljudima, privrednicima, koje poznaju sa ciljem da ih podrže da nabave neku osnovnu mehanizaciju, kao i sjeme i sadnice.

“Za sve ovo je trebalo novca i imali smo sreću da je našu volju i elan prepoznao gospodin Goran Kos, vlasnik Mediamarket-a iz Banjaluke i iako se bavi sasvim drugim poslom, prodajom računara i računarske opreme, podržao nas je i uspjeli smo u slijedeća dva mjeseca nabaviti đubrivo, sadnice, sjeme, iznajmiti mehanizaciju i platiti savjete onih koji nisu baš bili voljni da podijele informacije besplatno. Preko četiri mjeseca niko od nas nije imao slobodan vikend, jer smo morali nastaviti i sa ‘procesom preživljavanja’, pored rada u plasteniku. Ekipu čini preko 10 entuzijasta koji su svoje vrijeme, trud, mnogi i novac uložili u jednu ideju, bez garancije da će biti uspjeha i da će se trud isplatiti”, kaže Perendić.

Osnovna kultura je organska paprika

Naš sagovornik je rekao da je osnovna kultura koja se uzgaja u plasteniku organska paprika, zelena babura na 500m2, a kako su plastenik pregradili, u dijelu od 100m2 imaju najviše paradajza, ali i mnoštvo začinskog bilja, salate, krastavce, tikve, jagode, kupusnjače i rukolu.

“Biljke oduvijek postoje na osnovu balansa u prirodi. Postoje biljke, zatim insekti koji se biljkama hrane (iz našeg ugla zli insekti), pa drugi insekti koji se hrane tim insektima (dobri insekti), pa zatim životinje i ljudi koji su na kraju lanca ishrane… Ono što danas imamo u proizvodnji biljne hrane je katastrofalan disbalans, jer biljke ne žive u ekosistemu, nego u vještačkoj sredini zasićenoj hemikalijama koje su preuzele programske funkcije nekih neophodnih elemenata u prirodi. Zašto poljoprivrednici koriste hemijske preparate koji nam svima štete? Pa, ako zanemarimo (a to nije lako) propagandu korporacija koje proizvode ove hemijske preparate, poljoprivrednici imaju probleme sa insektima napasnicima, jer je biljna kultura koju uzgajaju izolovana od ekosistema i nema mehanizme da se sama odbrani od napasnika. To znači da ako poljoprivrednici ne koriste hemiju, biljke će biti pojedene od strane biljni vaši ili drugih napasnika”, kaže Perendić.

Dodaje da ti insekti imaju idealan, neograničen izvor hrane i naravno da će ih svaki dan biti sve više i više će klopati, jer im priroda nalaže da se množe, ako za to ima uslova. Perendić kaže da oni potenciraju jedanu drugačiju filozofiju i pristup uzgoju hrane koji se zasniva na simulaciji prirodnih ekosistema.

“Mi biljke gajimo u polikulturi, odnosno, više različitih biljaka na malom prostoru, prvo, jer određene biljke emituju jedinjenja koja rastjeruju insekte napasnike, a sa druge strane, koriste drugi spektar korisnih jedinjenja iz zemljišta, dok određene biljke korisna jedinjenja oslobađaju u zemljište. Ovo je razmjena između biljaka i potrudili smo se da nađemo kompatibilne biljke. Još jedna bitna živuljka za plasteničku proizvodnju je buba-mara. Buba-mare su predatori i hrane se biljnim vašima. Imali smo ozbiljan problem sa kulturom paprike, jer je za razliku od malog plastenika sa polikulturom, izolovana od ekosistema, pa su se namnožile biljne vaši. Skupljali smo buba-mare, u stadijumu lutke i larve i donosili ih u plastenik. Nećete vjerovati, ali naše biljke su se oporavile, buba-mare su se namnožile i kontrolišu populaciju biljnih vaši, kojih uvijek ima, ali sada nema opasnosti da nam unište sav trud i rad”, objašnjava on.

Od tog trenutka, Perendić, smatra buba-mare članovima svoje porodice. Kaže da vještačka hemijska sredstva nisu čak ni nužno zlo, samo su loša alternativa. Umjseto toga, prema njegovim riječima, možemo se okenuti prirodnim zakonima i pokušati da postignemo balans, naučiti kako treba i rezultati neće izostati. Grupa ljudi koja radi u plasteniku je sve ovo iznijela na svojim rukama i smatra da ako su oni, koji se nikada nisu bavili poljoprivredom, u tom poslu uspjeli, i drugi to mogu uraditi.

Perendić kaže da ovo čime se oni bave u svijetu pokušavaju da spriječe, a kao dokaze navode nove zakone u Hrvatskoj gdje je zabranjen uzgoj zdrave hrane u sopstvenoj režiji, zabranjeno je autohtono sjeme, a forsira se genetski modifikovana hrana i hemijski tretmani.

“Sve je to da bi korporacije zaradile novac, prvo na primarne proizvode, GMO sjeme i hemikalije, a potom na lijekovima koje nam prodaju kad od te hrane obolimo. Siguran sam da ćemo imati probleme, prije ili kasnije, ali za BiH još ima vremena i još se možemo oduprijeti pritisku onih koji nas tretiraju, ne kao ljude, nego kao zamorčiće u laboratoriji. Mi ne planiramo da preuzmemo tržište ljudima na tržnicama i pijacama, tako što ćemo napraviti konkurentan proizvod (a već jesmo, jer ko proba našu papriku i paradajz, ne interesuje ga više ono bljutavo, plastično povrće iz uvoza), naš cilj je da ubjedimo proizvođače da se oslobode okova industrijalizacije života i svijesti i da putem našeg primjera i znanja koje smo skupili naprave korak dalje i nahrane građane Banjaluke plodovima prirode, a ne plodovima Monsanto laboratorija”, ističe naš sagovornik.

Vizija: Tržnica preplavljena zdravom hranom

Njihova vizija je tržnica Banjaluke koja je preplavljena organskom, zdravom hranom, zdrava djeca u parkovima Banjaluke i dugovječni, otporni, pametni ljudi koji svoju sudbinu drže čvrsto u svojim rukama. Cilj ovih ljudi je da to sve važi za cijelu našu zemlju.

“Mi samo želimo da započnemo jedan proces u kom ćemo omogućiti ljudima alternativu i u kom nećemo dozvoliti klasičnim mehanizmima zastrašivanja i ismijavanja od strane režima da nas uguši i da nam nametne robovske jarmove. Naš način uzgoja hrane zahtijeva mnogo više truda i rada, znoja i krvi… Samim tim proizvod je kad dođe na tržište skuplji, ali nije izvor problema u cijeni hrane, nego je problem što radnici ne dobijaju plate na vrijeme, pa moraju da kupe jeftinije, da ‘razvuku’”, kaže naš sagovornik.

U svom radu u plasteniku grupa mladih ljudi nailazila je i na poteškoće. Pored “tehničkih” problema sa insektima, koji su ih dosta uplašili, problem koji je najveći u ekipi je nizak moral, na osnovu nepoznanica koje ih čekaju i na planu samog uzgoja hrane, roda i količine koju će ostvariti, ali i na neizvjesnosti šta uraditi sa proizvodom ako ga uspiju dobiti u planiranoj količini.

“Mi smo neprofitna organizacija i ne možemo prodavati proizvod, a da ne pređemo u ilegalu, na drugu stranu zakona, što nam nije cilj. Od pravnika sam dobio informaciju da mi možemo fiskalizovati ovaj dio procesa, koji je vezan za prodaju proizvoda i da legalno možemo ostvariti prihod koji će nam omogućiti da se dalje razvijamo i da nastavimo da djelujemo, ali ako ne bude opcije za to, plašim se da će se ljudi koji su se okupili oko jedne plemenite, prirodne konstrukcije, razići zbog nemogućnosti da plate račune na kraju mjeseca… Ne može se živjeti samo od paprike i paradajza. Generalno, većina pokreta ove prirode i nestane iz razloga što ‘autoriteti’ koristeći zakone na ‘svoj način’ eliminišu opciju aktivistima da prežive u svijetu koji se zasniva na drugačijim pravilima”, kaže Aleksandar Perendić.

Ističe da oni ne planiraju da sami uživaju u proizvodima koje će imati, pa su u kontaktu i sa Centrom za socijalni rad i planiraju da dio proizvoda poklone porodicama i pojedincima koji žive na margini života. Na internet stranici www.bezgranica.net možete pročitati više o humanitarnim aktivnostima ove organizacije.

Za kraj nam je naš sagovornik dao jasnu poruku kada je zdrava hrana u pitanju: “Kad imate priliku jedite je! Jedite zdravu hranu ljudi, jer nema mnogo smisla u jelu otrovane hrane”.

Pogledajte fotografije iz plastenika:

Izvor: Buka