Pelješe i strance i domaće!

“Divlji” taksisti već duže vrijeme pelješe građane, ali i turiste, naplaćujući im po pet puta višoj cijeni prevoza, saznaje Press RS.

Kako kažu oštećeni građani, radi se uglavom o taksi prevoznicima koji “ordiniraju” oko Autobuske stanice. Na meti su im najčešće ionako rijetki strani turisti, posjetioci koji dolaze autobusima, ali i mnogi koji ih angažuju zbog žurbe ili neznanja.

Osim paprenog cjenovnika, putnici trpe psovke, prinuđeni su da slušaju telefonske razgovore taksista tokom vožnje i neprofesionalno ponašanje. Mnogi Banjalučani smatraju da ovakvo ponašanje direktno šteti gradu i stvara odvratan prvi utisak za sve one koji u Banjaluku dođu autobusima, a, imajući u vidu intenzitet putničkog saobraćaja na aerodromu u Mahovljanima, takvih je ipak najviše!

Ružna slika grada

– Preko organizacije “Couchsurfing” u svojoj kući dočekujem dosta turista iz cijelog svijeta. Smještaj im ne naplaćujem, jer je to bit – da svako kod svakog može biti besplatno po cijelom svijetu. Prije nekoliko dana, došla mi je turistkinja iz Engleske, izašla na Autobuskoj stanici i uzela taksi, koji ju je dovezao do centra grada i naplatio čak 30 KM. Sljedeći dan sam se raspitao koja taksi služba drži taj rejon, a dobio sam odgovor da su to “slobodni taksisti”, kao i informaciju da ta vožnja košta šest maraka. Djevojka nije dobila račun, a taksimetar, naravno, nije radio. Kada je vidio da se radi o turisti, naplatio joj je pet puta skuplje. Bilo bi lijepo da se neko zapita ko to radi i koliko ima slučajeva za koje se ne sazna. To je ružna slika, prije svega za naš narod, a isto tako i za grad. Objasnio sam joj da je to akt pojedinca, da nismo svi takvi, ali i poslije svih impresija o našem gradu to je bila jedina ružna stvar koju je upisala u svoj dnevnik – kaže Banjalučanin Igor Kremenović.

Ipak, na meti nisu samo stranci i oni koji prvi put dolaze u grad nego i ljudi koji su upoznati sa cijenama prevoza.

– Vraćao sam se iz Srbije i trebao mi je taksi da dođem do Borika, a pošto nisam znao kakvo je stanje na stanici, uzeo sam prvog koji je bio u toj koloni taksista. Nisam ni znao da postoje ti slobodni, a, iskreno, i ne vozim se često taksijem. Prvo me onako umornog izmaltretirao nekom pričom, a kad smo stigli, poslije tih par kilometara, bubnuo je cijenu od 15 KM. Na pitanje gdje je taksimetar, rekao je – ne radi. Malo je nedostajalo da mu ništa ne platim, ali na kraju sam mu bacio deset maraka. Da nije bilo kasno i da nisam bio skršen od puta, pozvao bih policiju, ali ni meni, kao ni većini ljudi, pretpostavljam, nije do prijavljivanja policiji i davanja izjava. Bilo mi je samo bitno da konačno dođem u stan. Na tu kartu oni i idu, znaju da se većina ljudi neće zbog par maraka upuštati u prijave i tužbe, mada mi je krivo što nisam. Ne može se zarađivati na maltretiranju ljudi, neka nađu druge poslove ako im ne ide taksiranje – kaže Banjalučanin Milan Savić.

Otimanje putnika

Prema svjedočenjima samih taksista, ne dešava se rijetko da se pojedine njihove “kolege” zakače na frekvenciju neke od kompanija koje se bave taksi prevozom i lažno se predstavljaju kao njihovi vozači, da “otimaju” putnike jedni drugima, pa i da se pred mušterijama fizički obračunavaju. Ipak, većina njih dobije dozvolu za bavljenje ovim poslom. A pošto ni kvalitetom ni cijenom ne mogu da se nose sa većim kompanijama, mnogi od njih jednostavno moraju da “zakidaju” da bi bilo šta zaradili ili prije – da ne bi bili u gubitku.

Da problem nije nimalo naivan svjedoči i nedavni događaj kada je jedan od samostalnih taksista, zbog svađe oko plaćanja, izbo putnika nožem u naselju Paprikovac. Međutim, opšte poznata činjenica je da se radi o nekoliko pojedinaca, a prema mišljenju samih taksista, oštrija kontrola potrebna je kod izdavanja dozvole kao i u svakodnevnom radu.

Ništa od istih uniformi

Cijene taksi usluga u gradu ne razlikuju se mnogo od onih u okruženju. Iznos je 1,5 KM po kilometru, sa dvije marke na startu vožnje i popustom od 30 do 50 odsto na poziv. Podsjetimo, postoji odluka propisana od strane Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja ASBL da svi taksisti treba da budu uniformisani i sva auta u istoj boji. Međutim, primjena odluke je odgođena, a i da nije, to bi teško riješilo probleme, jer bahati i oni koji naplaćuju po nekoliko puta višim cijenama i dalje bi radili “svoj posao”. Mnogi smatraju da je problem lako rješiv jer je većini taksista, ali i nadležnim službama odavno poznato ko su problematični vozači. Neki od njih iste prekršaje prave već godinama, ali se nedelovanje pravda činjenicom da je takve slučajeve – teško dokazati.

Izvor: Pressrs.ba