Oglasilo se Ministarstvo prosvjete i kulture RS: Istorijske činjenice u Šargovcu predstaviti na način koji nalaže poštovanje prema žrtvama

Ministarstvo prosvjete i kulture Srpske oglasilo se o spomen-ploči u banjalučkom naselju Šargovac gdje su 1942. godine ustaše su ubile 52 učenika srpske nacionalnosti, dok na spomen-ploči podignutoj 2012. godine piše da su ta djeca “umrla”, a ne da su “ubijeni”.

Spomen-obilježje u dvorištu Osnovne škole „Đura Jakšić“ u Šargovcu upisano je na Listu spomenika Grada Banjaluka i od velikog je značaja jer svjedoči o stravičnom zločinu koji je počinjen nad učenicima ove škole u Drugom svjetskom ratu naveli su iz Ministarstva u odgovoru na pitanja Srpskainfo.

Dodali su da se ovaj “nezapamćen zločin obilježava se svake godine na prigodan način kako bismo odali poštu ubijenim i pobrinuli se da se ovaj zločin nikad ne zaboravi”.

– Ministarstvo prosvjete i kulture uvažava istorijske činjenice te ćemo pružiti podršku Gradu Banjaluka, a u saradnji sa Ministarstvom rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, da se utvrđene istorijske činjenice predstave na način koji nalaže poštovanje prema žrtvama – naveli su iz Ministarstva.

Pravilnik i spomen-park

U pitanju je odgovor Ministarstva na pitanja vezana za izjavu Darka Tomića, direktora Osnovne škole „Đura Jakšić“ da je termin “umrli” na spomen-ploči korišten jer se pravilnikom o simbolima i obilježjima u školama Ministarstva prosvjete i kulture RS, ne dozvoljava da se napiše “ubijen” ili “zaklan”.

Tomić je ranije u izjavi za Srpskainfo rekao da je planirana izgradnja spomen-parka u blizini škole, gdje bi se mogli opisati detalji zločina.

Dodao je da, ako se dobije saglasnost Ministarstva, može uraditi još jedna spomen-ploča pored postojeće gdje bi se mogli navesti istorijski detalji.

Ipak, smatra da postojeća spomen-ploča da ostane, zato što je ona napravljena prema originalnom dokumentu. Naime, ustaše su natjerale učiteljicu da pored imena ubijene djece u dnevniku napiše da su umrli.

Tomić je tvrdio i da nisu dobili ni jedan zvaničan zahtjev od nekog udruženja ili organizacije da se na spomen-ploči “umro/la” promijeni u “ubijen/a”.

– Uduženje se obratilo prvi put u februaru 2021. godine direktno školi u Šargovcu gdje je spomen-ploča postavljena, Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite, Gradskoj upravi i direktno gradonačelniku tražeći promjenu postojeće spomen ploče na školi u Šargovcu – izjavio je Vladimir Pantić, sekretar Udruženja “7. februar 1942. godine” koji smatra da je sramno da ostaje ovakva spomen-ploča.

Inicijativa za promjenu spomen-ploče

U Inicijativi se navodi da su u Osnovnoj školi “Đura Jakšić” u Šargovcu 7. februara 1942. godine, ustaše su ubile 52 učenika ove škole.

– Zločin se desio istoga dana kada i zločin u Drakuliću, Šargovcu i Motikama. Pokolj su sproveli Josip Mislov i sveštenik Miroslav Filipović Majstorović poznat kao Fra Satana uz pomoć domaćih ustaša i komšija Hrvata. U školu u Šargovcu prvi je ušao fra Filipović zvani Satana i tražio od učiteljice da mu izvede jedno srpsko dijete. Kada su mu izveli djevojčicu Radojku Glamočanin, zaklao ju je pred razredom tražeći od ustaša da slijede njegov primjer – navodi se u Inicijativi.

Dodaje se da je pred očima njihovih vršnjaka Hrvata i učiteljice Dobrile Martinović toga jutra u školskom dvorištu zaklano je 52 srpske djece.

– O pokolju u Drakuliću, Šargovcu i Motikama, pa i o pokolju nevine školske djece, nije smjelo da se priča 50 godina, a prvi parastos žrtvama služen je 1991. godine. Jedan od najvećih i najmonstruoznijih zločina, u kojem su hladnokrvno pobijena djeca samo zato što su bili Srbi i pravoslavne vjere isplanirao je vrh Nezavisne Države Hrvatske sa Antom Pavelićem na čelu, Katoličkom crkvom i lokalnom vlasti predvođene Viktorom Gutićem – naveli su iz Udruženja.

Ustaše su nakon zločina natjerale učiteljicu da u dnevnik pored imena svakog djeteta upiše da je “umrlo 7. veljače 1942”.

Od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite je dvije godine kasnije zatražen i pisani odgovor i detaljno obrazloženje zašto se još ništa nije uradilo, ali ni tada nisu dobili odgovor.

Crna istorija

– Kao da smo veći komunisti nego oni koji su prvobitno i postavili čitajte sakrili ovaj zločin. Jadna djeca su zaslužila da stvarno svjedočimo onako kako je crna istorija srpskog naroda 1942. godine na ovom području Republike Srpske nastala – naveli su iz Udruženja.

Vladimir Pantić smatra da nema validnih dokaza da se ploča ispiše na način kako je to učinjeno, navodeći da se u Arhivu Srpske čuva dnevnik iz tog perioda.

– U tom dnevniku lično sam se uvjerio da to nije čitav dnevnik nego je to samo dio dnevnika od možda 7-8 strana i gdje pored imena srpskog djeteta piše “Umrlo“. I to ne za 52 nego možda 7-8 ubijene djece. Ne može se na osnovu toga napisati onako sramna ploča. U tom dnevniku nema uopšte imena i prezimena učiteljice, kao ni njenog potpisa – rekao je on.

Ovo pitanje ponovo je pokrenuto na insistiranje Jelene Gajanović, profesorice srpskog jezika i književnosti zaposlene u Građevinskoj školi u Banjaluci koja smatra da dokaz da najveća uvreda žrtvama nije sam zločin, već pokušaj da se istina ublaži, jeste postavljanje spomen-ploče u dvorištu šargovačke osnovne škole na kojoj piše da su đaci “umrli”, a ne da su zvjerski ubijeni.

Podsjetila je da su 7. februara 1942. godine ustaše bez ispaljenog metka ubile 52 učenika srpske nacionalnosti od 9 do 13 godina, tada Narodne škole, a danas Osnovne škole „Đura Jakšić“ iz Šargovca.

– Objasniću zašto je ovakav stav opasan. Svjesno insistiranje na nečem što je neistina može se posmatrati kao pokušaj prekrajanja istorijskih činjenica s ciljem promjene zvaničnog sjećanja na neki događaj i stvaranja lažne slike o prošlosti. Takvi stavovi, bez obzira na namjeru, predstavljaju oblik istorijskog revizionizma i direktno vrijeđaju dostojanstvo žrtava, preživjelih i njihovih porodica – istakla je Gajanović.

Objasnila je da se u udžbeniku „Istorija“ namijenjenom učenicima devetih razreda, koji je odobrio Republički pedagoški zavod, spominju stratišta, među kojima su Šargovac i Drakulić.

– Po definiciji stratište je mjesto masovne likvidacije civila ili ratnih zarobljenika u uslovima rata. Šta reći učeniku koji je došao sa takvim predznanjem i našao se pred spomen-pločom? Da li je istina ono što piše u udžbeniku ili na spomen-ploči? Mene su moji učenici pitali da li su spomen-ploču podigle ustaše – rekla je ona.

Dodala je da su i same ustaše su priznale ovaj zločin šaljući tajni radiogram po njegovom izvršenju iz Banjaluke u Zagreb navodeći čak na koji način su ga izvršili i koliko je civila srpske nacionalnosti ubijeno, navodeći koliko je bilo djece, a koliko radnika rudnika Rakovica.

– Ova neusaglašenost je grubo kršenje etičkih standarda, jer dovodi u pitanje samu istinu o stradanju. Takođe, na spomen-kosturnici u Drakuliću piše da su žrtve ubijene, isto kao i na spomeniku posvećenom radnicima rudnika Rakovac. Kako to da su svi oni žrtve ustaškog terora koji je počinjen isti dan, a samo su šargovački đaci umrli? – pita Jelena Gajanović.

Izvor: Srpska info