Nekad slikao Šeron Stoun, a danas prodaje jabuke!

Da nužda zakon mijenja, potvrđuje slučaj pedesetpetogodišnjeg Mileta Oljače Gonzalesa, jednog od najpoznatijih uličnih slikara u RS, koji je svojevremeno u Veneciji portretisao američku glumicu Šeron Stoun, a sada prodaje domaće jabuke na banjalučkoj tržnici.

Oljača ističe da se na to odlučio, jer je potražnja za njegovim slikama nedovoljna da bi obezbijedio koliko-toliko pristojan život.

“Iako sam najbolji kao slikar, nema narudžbi i posla. Slikarstvo je, nažalost, totalno zatajilo u Banjaluci, pa sam ovdje, da bih se prehranio, pristajao da prodajem pečeni i kuvani kukuruz i kestenje, cijepam drva, obrađujem baštu… Evo sada sa jednim studentom, apsolventom Pravnog fakulteta u Banjaluci, berem i prodajem domaće jabuke. Na pijaci sam od osam do 14 časova”, kaže ovaj slikar za.

Gonzales navodi da njihova najnovija rabota traje već mjesec dana, pa podsjećaju na Paju (Pavla Vuisića) i Jareta (Miodraga Petrovića Čkalju) iz popularne serije “Kamiondžije”.

“Svakodnevno, poslije posla, beremo jabuke kod jednog starog dede u Laktašima ili u Mrkonjić Gradu. Dakle, nema odmora, a kada ih prodamo, beremo nove pa su na tezgi uvijek svježe. Što kažu, s drveta dolaze na pijacu. Ako posao omane i ne prodamo dovoljno jabuka, onda nemamo za gorivo i snalazimo se na razne načine”, objašnjava Oljača i dodaje da im posao ne ide kao što su očekivali.

“Nažalost, nemamo novca da rezervišemo tezge u “špicu” i na udarnim mjestima tržnice, gdje prolazi najviše ljudi. Mi smo otpozadi i teško nas je uočiti”, kaže Mile. On naglašava da prodaju domaće jabuke. Tako je kaligrafski oslikao natpis: “Domaće, neprskane jabuke – Okus prirode”.

“To je ljudima simpatično, međutim oni su danas izvarani s tim “domaće”. Kod njih još vlada sumnja, iako su ovo 100 odsto prirodne, neprskane, nenamazane, male i krvgave jabuke vrsta “delišes” i “ajdared”. S druge strane, čini se da većinu zanima samo genetski modifikovano, pa kupuju jabuke napumpane steroidima. To su “silikonske” jabuke i nisu zdrave”, tvrdi Oljača i navodi da iste vrste jabuka u supermarketima dosežu ogromne veličine i težinu.

“Dvije ih stanu u kilogram… Na osnovu svega što sam čuo i vidio, zaključujem da većina građana folira da voli domaće po onoj “Svi smo protiv GMO, a to jedemo, kupujemo i prodajemo. Svi obožavaju Tomu Zdravkovića, a slušaju Jelenu Karleušu, koja je kao jabuka iz supermarketa sa onim svojim napumpanim usnama. Naime, “oguljene glave i debele kajle”, ali i mnogi drugi, tim jabukama prvo truju sebe, a onda i svoju djecu, jer su neinformisani o tome šta je zdravo, a šta ne. Mi moramo pod hitno definisati šta je domaće”, ističe ovaj novopečeni pijačar, koji na tezgi često izloži i neke od svojih slika.

On napominje da nije tipični prodavac, koji gleda profit, već da svoje prirodno voće nudi po pristupačnim cijenama od 60 do 80 feninga, nenametljivo, iskreno i u korist kupaca.

“Od nas kupuju uglavnom mladi obrazovani ljudi, studenti (medicine) i oni koji imaju zube… Nema šanse da se od ovoga obogatimo. Inače, od ovih jabuka su već napravljene mnoge pite, kolači i kompoti, a mi ćemo od njih uskoro ispeći nešto nemodifikovane prirodne rakije”, najavljuje Oljača.

Ne propušta da pruži javnu podršku Jeleni Topić za sve što je (ne)svjesno učinila mjesec dana ćuteći na centralnom trgu u Prijedoru.

“Stojeći na kutiji i ćutnjom, zasjenila je sve naše političare, bukače i ostale mediokritete koji sjede u udobnim foteljama što se na italijanskom jeziku kaže “la poltrona”. Natjerala nas je da se podsetimo Andrićevih riječi: “Došlo je vrijeme da pametan ućuti, budala progovori, a fukara da se bogati.” Tako je i na ovoj pijaci, u buticima, na ulici i u politici. Vladaju kakofonija, lažna demokratija i falš. Izvana gladac, unutra jadac”, ocjenjuje ovaj dalji rođak čuvenog srpskog književnika Mladena Oljače.

Slikao po cijelom svijetu!

Ovaj novopečeni prodavac jabuka je 1993. godine u Veneciji na Trgu San Marko slikao američku glumicu Šeron Stoun. Radio je u Berlinu i Minhenu, Rimu (Trg Svetog Petra), Firenci, Padovi, Kortini d'Ampeco i Đenovi, u Amsterdamu, Parizu (Monmartr i Šanzelize), Lisabonu, Beču, Londonu (Tauer Bridž), Madridu, Opatiji, Zagrebu, Rijeci… Prvu sliku je unovčio u 12. godini u rodnoj Bosanskoj Krupi, a kao dijete bez roditelja završio je školu za mašinbravara, višu željezničku i dvije godine Fakulteta primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Odlično govori italijanski jezik, a služi se s pet najvećih evropskih jezika. Osim portreta, pejzaža i naive na staklu, radi akvarel, grafiku, gvaš, ugljen, akt. Najskuplju sliku, za 12 miliona italijanskih lira (12.000 KM), prodao je poznatom američkom glumcu Badu Spenseru, a tri naive hrvatskom fudbaleru Zvonimiru Bobanu. Crtao je i hrvatske pjevače Danijelu Martinović i Petra Grašu, srpskog glumca Dragana Bjelogrlića…

Izvor: Press