Nakon 23 dana pješačenja stigao u Banjaluku (Foto)

“Ma koliko put bio trnovit, bolan i pun izazova, sreća koju osjećam dok korak po korak polako stižem do cilja, pomaže mi da nađem snagu da ostvarim ono što sam zamislio, jer jedino tako se osjećam slobodan”, kaže planinar i humanista Ljubiša Šljivić.

Iz rodnog sela Biljana Donjih kod Zadra, krenuo je prije 23 dana raspoložen, zadovoljan, srećan i okupan suncem, a takav je danas stigao u Banjaluku, nakon prepješačenih više od 400 kilometara puta.

Ne žali se. Ni na ranac težak 20 kilograma koji nosi na leđima, ni glad i žeđ. Na žuljeve je navikao, sa kišom i vjetrom se sprijateljio, a nepoznati putevi i predjeli ga raduju, jer mu nose nove prijatelje, dobre i humane ljudi, koji mu nesebično pomažu i daju snagu da istraje.

Cilj – pomoći oboljelom dječaku

„To mi je najvažnija hrana i izvor snage koji će mi pomoći da stignem do cilja – do Kragujevca u kojem živim. Ali, ima i onaj mnogo važniji cilj – da pomognem dječaku Iliji Milanoviću, koji od rođenja ne može da hoda, te da uz dobre ljude prikupimo novac potreban za njegovu operaciju“, kaže Ljubiša.

Ilija živi u mjestu Kosjerić u Srbiji, ima četiri godine i sve bi dao da može da hoda, da potrči, da padne, ali i da što prije ustane. Onako kako to samo djeca znaju.

„A to je i najvažnija lekcija – ne odustati. Svaki cilj na početku puta izgleda daleko, kao što je meni moj Kragujevac bio daleko kada sa krenuo iz Hrvatske i imao pred sobom 850 kilometara. Izgleda daleko i sada, ali vidim i da je sve bliži“, kaže Ljubiša.

Podrška nepoznatih ljudi

Nije lako, kaže, putovati sam. Ali, nije očekivao ni toliku podršku ljudi koji ga i ne poznaju. Nude mu smještaj, hranu, razgovor, osmijeh. To sve pomoglo mu je da usput ne misli na bolove u nogama i rane na stopalima od dugog hodanja, nego da pjeva.

„Ilija je samo jedan među brojnom djecom kojoj je naša pomoć potrebna. Želim ovim putovanjem da skrenem pažnju ljudi na djecu kao što je Ilija, jer je potrebno svi da se ujedinimo u takvim stvarima i da pomognemo koliko možemo. Naši ljudi iz regiona su veoma humani, samo ih je potrebno pokrenuti, probuditi ih“, kaže Ljubiša.

On je naveo da građani Srbije pomoć mogu uplatiti slanjem SMS poruke 856 na broj telefona 3030, dok građani izvan Srbije mogu da na “Fejsbuk” stranici “Dnevnik jednog bicikliste” nađu podatke o načinu uplate pomoći putem žiro računa.

Da humanih ljudi ima, svaki dan je uvjeren sve više, jer nije se dogodilo da dođe u neku opštinu ili grad, a da ga nisu dočekali sa osmjehom i toplom dobrodošlicom.

„Za ovih više o 20 dana koliko putujem, samo jednom sam prespavao u svom šatoru, a sve ostale dane ugostili su me ljudi u svojim domovima. I u Banjaluci mi je smještaj obezbijedio momak koji je za mene čuo na društvenim mrežama. Ostaću nekoliko dana da malo odmorim kičmu od tereta, a noge od puta“, kaže Ljubiša.

Biciklom do Nordkapa

Ovo putovanje nije njegov prvi humanitarni podvig, te je i ranije preduzimao slične akcije pješačeći ili vozeći bicikl, a sve objavljuje na svojoj Facebook stranici “Dnevnik jednog bicikliste“.

Prije četiri godine, kako kaže, biciklom je otišao do Barselone prevalivši 3.000 kilometara, dok je već sljedeće godine biciklom stigao do Portugala, a tokom 2019. godine, takođe na biciklu, stigao je do Nordkapa, najsjevernije kopnene tačke na Sjevernom polu, prešavši pri tome oko 6.000 kilometara.

Da li je njegov treći cillj – da pomjera granice, to je izbjegao odgovoriti. Možda zato što za njega granice i ne postoje.

Banjaluka.com