“Mujo” se vratio na staru lokaciju (Foto)

Nakon punih 29 godina, brend banjalučkih ćevapa vratio se na staru lokaciju – u centar grada. Na mjestu gdje je sve počelo, ovu staru banjalučku priču, nastavlja Mujin unuk Amir Smailagić.

U posljednje vrijeme Banjaluci kao da je nedostajalo baš ovo – ćevap po starom, tradicionalnom receptu. Naravno, uz to sočna lepinja i crveni luk, bez kojih je banjalučki ćevap nezamisliv. Iako su Banjalučani ti koji ističu da su njihovi ćevapi najbolji u odnosu na sve druge, dugo među njima nije bilo jedinstvenog odgovora – gdje je najbolji banjalučki ćevap. Nekada je to bilo sasvim jasno.

Ćevapi kao nekada

Na pitanje koja je razlika između ćevapa koji je pravio Mujo i ovog danas, Amir nam jasno kaže: nema razlike.

“Ćevapi koje danas možete probati, na staroj lokaciji, skroz su isti kao oni koje je pravio moj djed. Smjesu za ćevape pravimo sami, po starom tradicionalnom receptu i to je nešto čime sam posebno ponosan, da mogu djedovu priču nastaviti onako kako zaslužuje”, kaže nam Amir.

Utisci – pozitivni

Sudeći po slasno pojedenim porcijama, ali i FB komentarima, ćevapi su – odlični.

A kao što kaže jedan od komentara poznatog banjalučkog muzičara i gastronoma:

“Testirat ću ponovo, ako ostane ovako, po meni dobili smo šampione.”

Entuzijazam koji raste u Amiru – obećava, a vrijeme će svakako pokazati da li je Mujo ponovo “šampion”.

Kako je Mujin ćevap došao u Banjaluku?

Vratimo se u prošlost i podsjetimo se kako je uopšte tekla priča banjalučkog ćevapa.

Banjalučki ćevap se među svim banjalučkim specijalitetima uvijek posebno isticao. Neke priče kažu da se ovakav ćevap kakav mi danas poznajemo, na roštilju sprema već 300 godina.

U Banjaluci je najstariji ćevabdžija bio Redžep Memić. Nakon njega, po ćevapu poznata je bila porodica Redžepa Parića, koji je živio na Mejdanu, a ćevabdžinica mu se nalazila prekoputa Ferhadije.

1923. godine kada je Banjaluka imala manje od 20.000 stanovnika, bila je poznata kao tranzitno mjesto, kroz koje su vodili trgovački putevi iz centralne Bosne prema zapadu. Te godine je Redžep Đuzel, sa nešto novca što je uštedio otvorio ugostiteljski objekat, koji je u kasnijem periodu postao nedaleko čuven. Posao je u naslijeđe ostavio najstarijem sinu, a 1966. godine ćevabžinicu preuzima njegov brat Mujo.

Mujo je porijeklom iz Glamoča, odakle se njegova majka doselila 1941. godine, te je Mujo odrastao u Banjaluci.

Kada su dvojica Redžepa, Parić i Memić, ostarili, zamijenili su ih njihovi potomci. Memića njegova kćerka Lutka, a Parića njegov sin Besim. Tada je Mujo Đuzel postao najpoznatiji banjalučki ćevabdžija.

Radno vrijeme

Stari recept Mujinih ćevapa može se probati svakim danom od 9 do 22 sata, na dobro poznatoj lokaciji – centar grada (pored nakadašnjeg Eurospleta).

Prijatno!

Banjaluka.com / Autor: Vladana Savić