Grad gladnih: U javnim kuhinjama se hrani 1.300 Banjalučana (Foto)
Objavljeno: 7. 2. 2026 u 14:21h
Povezane vijesti
U tri javne kuhinje u Banjaluci, trenutno se hrani najmanje 1.300, mahom startijih Banjalučana, a bilo bih možda i duplo više, kada bi besplatnih obroka bilo dovoljno za sve gladne.
O tome svjedoči iskustvo ljudi koji godinama vode javne kuhinje i trude se da socijalno ugroženim sugrađanima bar malo olakšaju život.
U javnoj kinjinji “Obrok ljubavi” humanitarne organizacije “Mozaik prijateljstva” svakog dana se podijeli po 700 do 800 obroka, ali je onih koji traže zalogaj hljeba i tanjir tople čorbe mnogo više.
“Toliko nam se ljudi javi i moli za pomoć, kad bismo mogli podijelili bi i 3 puta više obroka. Rado bismo pomogli svima, ali naprosto, ne možemo – kaže Miroslav Subašić, osnivač “organizacije “Mozaika prijateljstva”.
Slična su i iskustva iz javne kuhinje banjalučkog Crvenog krsta, u kojoj se hrani 440 Banjalučana. Kako objašnjava Željkica Ilić, direktorka Gradske organizacije Crvenog krsta, broj korisnika je definisan ugovorom, koji CK potpisuje sa Gradom.
“Korisnike određuje Centar za socijalni rad. Mi nemamo listu čekanja, jer se ljudi koji su u stanju socijalne potrebe javljaju javljaju Centru, pa tek kad dobiju preporuku od njih dolaze nama po obrok. Ali, svakodnevno nam se javljaju ljudi koji nisu na listi, a mole nas za hranu ili za bilo kakvu vrstu pomoći”, kaže Željkica Ilić.
U javnoj kuhinji Muslimanskog dobrotvornog društva “Merhamet” hrani se 150 korisnika, mahom starijih Banjalučana, od kojih 102 osobe svakodnevno dobivaju topli obrok na kućnu adresu.
“Većina korisnika su starije, bolesne i iznemogle osobe. Kućna dostava za njih znači mnogo više hrane, to je ljudski kontakt, razgovor, osjećaj da nisu sami”, rekla je ranije za Fenu predsjednica MDD “Merhamet” Banjaluka, Ifeta Kurgašević.
Dodaje da su, osim Bošnjaka, među ljudima koji se hrane u javnoj kuhinji “Merhameta” i Srbi i Romi, te migranti koji su našli utočište u Banjaluci.
U svim javnim kuhinjama veći8na korisnika su stariji ljudi, a među njima je i priličan broj penzionera, koji su decenijama vrijedno radili, a sada primaju minimalne penzije, koje im nisu dovoljne ni za lijekove i komunalije.
Kako ističe Miroslav Subašić iz “Mozaika prijateljstva”, stara garda se drži starih pravila: njima je najbitnije da plate račune, da “nikom ne ostanu dužni”, pa im često ne ostane dovoljno novca za hranu.
“Naši sugrađni, koji imaju sreće da svakog dana ručaju, makar i skroman obrok, u svom domu okruženi porodicom, ni ne slute sa kakvim se životnim pričama ovdje srećemo. Obično ljudi misle da se u javnim kuhinjama ili kako to narod kaže, “na kazanu“, hrane samo luzeri i neradnici, ali nije tako”, objašnjava Subašić.
On dodaje da su uz penzionere, u javnoj kuhinji najbrojniji nezaposleni Banjalučani su dobi od 50 do 60 godina, koji, narodski rečeno, “nisu nikud prispjeli”.
“Oni u tim godinama više ne mogu naći posao, čak i ako su radno sposobni, a ne mogu ni u penziju”, kaže Subašić.
I istraživanja svjedoče da su, ne samo u Banjaluci, nego i u drugim gradovima BiH, stariji ljudi najčešće hrane u javnim kuhinjama, tre da penzioneri i ljudi stariji od 654 godina spadaju među socijalno najugroženije kategorije stanovništva.
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
