Dostojanstvo ili zaposlenje?

Oglas za čistačicu pronašla je u novinama. Na telefon joj se javio stariji čovjek koji ju je pozvao da se sastanu u pristojnom kafiću i porazgovaraju o uslovima posla. Kada se pojavio prvo ju je odmjerio, a onda joj je, sasvim smireno, ponudio ulogu njegove ljubavnice, a zauzvrat joj obećao veliku sumu novca.

Diskriminacija pri zapošljavanju je pojava koja danas rijetko koga zaobilazi. Najčešći razlozi za diskriminaciju su socijalno porijeklo, imovinsko stanje, političko uvjerenje, te vjerska pripadnost i invaliditet.

Stepen obrazovanja nije bitan faktor u zapošljavanju. Ljudske sposobnosti dobile su novo mjerilo. Danas je čak i “kupovina” radnog mjesta sasvim normalna stvar, a da ne spominjemo bitnost poznastva sa uticajnim ljudima.

Da li to znači da se prosječan čovjek, koji se svakodnevno bori sa vjetrenjačama, treba prepustiti sistemu, činiti usluge drugima kako bi se jedan dan možda zaposlio, pregaziti svoje dostojanstvo ili potpuno odustati od pronalaska posla?

Portalu banjaluka.com obratila se djevojka koja već četiri godine traga za poslom. Njeni zahtjevi nisu veliki. Ona samo želi pristojan posao koji će joj pružiti priliku da olakša život roditeljima, koji se nalaze u nezavidnoj finansijskoj situaciji.

Djevojka, koja je željela da ostane anonimna, nema dovoljno novca da kupi posao, niti poznaje uticajne ljude. Završila je Tehnološku školu u Banjaluci, a niz nesretnih okolnosti ju je spriječio da nastavi školovanje.

Ona se u zadnje četiri godine javila na preko hiljadu oglasa, ali nijedan poziv nije urodio plodom.

Naime, naša sagovornica ima govornu manu, zbog koje su mnogi rekli da nije sposobna za rad. Iz tog razloga ona danas traži posao čistačice, ali ni na tom polju rada nije imala sreće.

“Stavljala sam oglas u novine. Zvali su me svakakvi ljudi. Prije nekog vremena, dobila sam ponudu da radim u butiku, u Boriku. Obradovala sam se i pomislila da sam napokon pronašla posao. Međutim, vlasnik butika je zatražio da spavam s njim kako bi me zaposlio. Naravno, njegovu ponudu sam odbila, a on je rekao da nikada neću naći posao zbog moje govorne mane. Meni je bilo jako krivo i neprijatno. Mnogo puta se dešavalo da dođem na razgovor za posao, ponadam se, a na kraju saznam da ta osoba ne traži zaposlenika, već seksualni odnos”, rekla je naša sagovornica.

Pored velikog broja nemoralnih ponuda, ona se susrela i sa diskriminatornim ljudima. Mnogi su joj tokom telefonskog razgovora spustili slušalicu, a ostali su ismijali njenu govornu manu koja je u njihovim očima čini nesposobnom.

“Koga god sam zvala, ili su mi spustili slušalicu, ili su rekli da je greška, ili nešto treće izmislili. Na moj oglas su se javljali svakakvi ljudi, bilo je i pravih ponuda, ali jako malo. Imala sam i situacija da me pozovu na razgovor, te da se ne pojave, ili mi pri upoznavanju kažu da posao nije za mene”, objasnila je ona.

Kažu da treba biti uporan, ali zlonamjerni ljudi, kojih je danas sve više, tu upornost često zloupotrebljavaju. Međutim, ona ne gubi nadu da će jedan dan pronaći posao.

“Prošle godine sam radila. Čistila sam kuću jednog čovjeka. Srela sam par dobrih ljudi. Mnogi ljudi se čude mojoj priči kada im ispričam šta sam sve prošla”, rekla je anonimna djevojka.

Njeni roditelji nisu upoznati sa njenim iskustvima, ona kaže da ih ne želi zabrinjavati, ali i da su odustali od nade da će ona pronaći posao.

Pored govorne mane, naša sagovornica je imala dvije ozbiljne saobraćajne nesreće koje su se teško odrazile na njeno zdravlje, ali i na čitavu porodicu. Novac, koji je bio namijenjen za njeno školovanje, potrošen je na liječenje, godinu dana je odsustvovala od škole, a stvorile su se i tenzije između nje i roditelja.

Djevojka je pomoć zatražila i od Centra za socijalni rad, Banjaluka, koji od 2005. godine sprovodi program rada “Zapošljavanje uz podršku”. Ovaj program je usmjeren na zapošljavanje ciljanih kategorija korisnika usluga Centra za socijalni rad, djece bez adekvatnog roditeljskog staranja, lica sa različitim oblicima invaliditeta, te članova porodica koje su korisnici prava i usluga u Centru za socijalni rad.

“Istraživanjem potreba u Centru za socijalni rad Banja Luka, došlo se do saznanja da ova lica stiču ne tako atraktivna zanimanja i da imaju poteškoće prilikom snalaženja na tržištu rada. Sama ideja je značajna za sistem socijalne zaštite, jer je osnovni postulat smanjenje siromaštva”, rekli su iz Centra za portal Banjaluka.com.

Međutim, kako radnici kažu, zapošljavanje nije primarni zadatak sistema socijalne zaštite. Naime, oni mogu uputiti molbu poslodavcu kako bi olakšali proces zapošljavanja za pomenute kategorije stanovništva, ali njihove preporuke imaju najveći uticaj kod poslodavaca koji se direktno obrate Centru za pronalazak radne snage, a takvih nema mnogo.

Ovim putem pozivamo sve građane, koji su u prilici da pomognu ovoj djevojci pri zapošljavanju, da nam se obrate. Ona je voljna da radi kao čistačica poslovnih i stambenih prostora, njegovateljica starijih i nemoćnih osoba, ili poslove gdje komunikacija nije presudna.

Ne zaboravimo, svako bez obzira na invalidnost zaslužuje pošten tretman i šansu za posao.