Djece sve manje, a vrtići u Banjaluci skuplji nego u Beču i Minhenu: U ovim metropolama oni su besplatni

U nedjelju je u svim porodilištima u Srpskoj rođeno ukupno 5 beba. Sve su prilike da će, prije nego što stasaju za vrtić, bar 4 od tih 5 bebica napustiti BiH i sa roditeljima se odseliti tamo gdje su vrtići besplatni, ili bar upola jeftiniji nego u Banjaluci ili Bijeljini.

A mogućnosti za to su mnogobrojne. Da krenemo od komšiluka.

Za razliku od gradonačelnika Banjaluke, Draška Stanivukovića, koji je svoje predizborno obećanje da će “izjednačiti privatne i javne vrtiće” htio da ostvari preko leđa roditelja, tražeći poskupljenje javnih vrtića za čak 50 odsto, u Beogradu sasvim druga priča.

Vrtići su u Beogradu besplatni za svu djecu. Tačnije, javne predškolske ustanove su za roditelje besplatne, dok za privatne Grad izdvaja izdašne subvencije, tako da i oni, faktički, roditelje ne koštaju ni dinara.

Kako navodi “Euronjuz”, u Beogradu je u posljednjih 10 godina obuhvat djece predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem porastao za skoro 80 odsto, tako da danas više od 80.000 malih Beograđana pohađa vrtiće.

I u Beču su javni vrtići besplatni, u austrijskoj prijestolnici ih ima više od 400.

Roditelji plaćaju samo 85 evra mjesečno za hranu za dijete, ali ako porodica ima primanja manja od 1.930 evra mjesečno, roditelji mogu podnijeti zahtjev da ih grad oslobodi plaćanja hrane za dijete.

Ukoliko roditelji odluče da dijete upišu u privatni vrtić, Grad Beč nudi mjesečnu subvenciju u iznosu od 334 evra.

Prema podacima OECD iz prošle godine, vrtići su besplatni u svim lokalnim zajednicama u Italiji, Bugarskoj, Letoniji i Malti.

OECD provodi zanimljivo istraživanje, kojim otkriva koliki je teret za porodicu plaćanje boravka djeteta u vrtiću, naravno, ako živi u državi u kojoj se ta usluga plaća.

FOTO: OECD

U Njemačkoj roditelji za cjelodnevni smještaj jednog djeteta u vrtić izdvajaju samo 1 % od zarade, u Austriji 3 %, a u Estoniji 4 %. Šveđani, Islanđani, te građani Hrvatske i Južne Koreje za vrtić moraju izdvojiti čak 5 % mjesečnih prihoda.

Računica OECD se temelji na tome da u velikoj većini porodica sa malom djecom jedan supružnik zarađuje prosječnu platu, a drugi, koji je više zauzet oko djece, oko 70 odsto od prosjeka.

Kada se ta računica primijeni na Banjaluku, rezultat je prilično jadan. Roditelji čija djeca pohađaju javne predškolske ustanove za vrtić izdvajaju skoro 6,5 odsto primanja, dakle 6 puta više nego Nijemci i duplo više nego Austrijanci.

Ako uzmemo u obzir djecu u privatnim vrtićima, njihovi roditelji, čak i kad se odbije gradska subvencija, plaćaju duplo više nego roditelji koju su sinove i kćerke uspjeli ugurati u “državni” vrtić.

Pošto u Banjaluci više djece pohađa privatne nego javne vrtiće, računica pokazuje da Banjalučani u prosjeku moraju izdvojiti skoro 10 odsto zarada za smještaj djeteta u predškolsku ustanovu. Dakle, realno, vrtići su skuplji nego u prebogatim zemljama poput Luksemburga ili Norveške.

I u Sloveniji roditelji u prosjeku moraju izdvojiti oko 9 % za smještaj jednog djeteta u vrtić, ali s tim da bogatiji stanovnici plaćaju papreno ovu uslugu, dok oni s malim primanjima izdatke za vrtić ni ne osjete.

Kako svjedoče Banjalučani koji su odselili u Novu Goricu, u ovom gradiću boravak jednog djeteta u javnom vrtiću, košta 400 evra, ali subvencije idu i do 90 odsto, u skladu sa prihodima porodice.

– Dok je samo suprug bio zaposlen, vrtić za kćerku, koja je jedinica, plaćali smo 40 evra, sada kada radim i ja plaćamo oko 100 evra – kaže sagovornica Srpskainfo iz Nove Gorice.

U ovom gradiću u Sloveniji javnih vrtića ih ima, doslovno, na svakom koraku i za svu djecu ima dovoljno mjesta.

Podsjećamo, u Banjaluci su vaspitači danima štrajkovali tražeći da im se plate, koje su na granici minimalca, povećaju za 20 %. Gradonačelnik Stanivuković je odbijao da potpiše kolektivni ugovor, koji bi omogućio ovu povišicu, a roditelji su se svakodnevno budili sa zebnjom: kuda za djecom, dok su vrtići zatvoreni.

Istovremeno, Stanivuković je predložio da se povišica za tete “namakne” poskupljenjem javnih vrtića, tražeći da roditelji, ubuduće, umjesto 165 KM plaćaju 250 KM mjesečno. Skupština Grada je odbila ovaj prijedlog.

Konačno, danas je postignut dogovor i štrajk u 33 u javna vrtića u Banjaluci je prekinut, a roditelji mališana su odahnuli.

I dok se preko leđa najmlađih ispravljaju brojne “krive Drine” u Republici Srpskoj, pa i u Banjaluci demografska situacija je katastrofalna, a stručnjaci odgovaraju da će, ako se ovako nastavi, biti još gora.

Demografi već odavno upozoravaju da bi lako dostupni i jeftini vrtići bili značajan alat u borbi za povećanje nataliteta i zaustavljanje masovnog odlaska mladih ljudi iz Republike Srpske.

– Najbolje bi bilo kada bi vrtići za roditelje bili besplatni, ali ako to ne može, onda bi bilo bitno da imamo dovoljno javnih vrtića, jer su privatni preskupi za većinu porodica, pogotovo onih sa dvoje ili više djece – rekao je ranije za Srpskainfo demograf Stevo Pašalić.

Dok demografi upozoravaju, porodilišta su prazna, a roditelji koji su već stekli djecu, žele da im obezbijede najbolje vaspitanje i obrazovanje od ranog djetinjstva. Ako ne može u domovini, ima gdje može!

Izvor: Srpska info