Banjaluka nekad i sad (5): Kad je pala moćna Steaua

U ovom serijalu čitaoce upućujemo – po sjećanju autora – na po njegovom izboru značajne objekte i događaje iz vizure – nekad i sad. Povod na podsjećanje na jedan sportski događaj bila je utakmica rukometaša Borca kojom su se oni oprostili od regionalnog takmičenje zvani Čelendž kup.

A sad – kako je to bilo nekad.U martu ili aprilu davne 1.975. godine rukometaši Borca, nakon trijumfa u prvenstvu Jugoslavije, sastali u se u polufinalu Kupa šampiona sa Steauom iz Bukurešta.Budući da je te godine Rumunija bila prvak svijeta i da je za Stauu igralo šest reprezentativaca od kojih pamtim brzo krilo omalnog Gacua, bekove Tudosije i Draganica, pivota Štiokla i po tome da su oba golmana nosili dres reprezentacije tada svjetskog lidera u rukometu mnogi su Borac otpisali i prije revanša u Banjaluci. Kako je sportsko novinarstvo bilo privilegovano za putovanja po inostranstvu to je i potpisnik ovih redova imalo čast i zadovoljstvo da posjeti metropolu nekadašnjeg diktatora Čaušekua.

Sa rukometašimai kao specijalni izvještač “Večernjih novosti”(a bilo je tu još nekoliko kolega iz dnevne štampe )na prvu utakmicu polufinala putovali smo kombinovano: autobusom do Beograda, a onda avionom do Bukurešta.Tako je bilo i na povratku.I da skratim te formalnosti. Utakmica Steaua – Borac odigrana je u prepunoj dvorani Floreaska.

Nije igla imala gdje da padne. Euforični navijači su očekivali sigurnu pobjedu i sa dovoljniom razlikom da na revanš u Banjaluku putuju – bezbrižni. Tako su se ponašale i naše rumnske kolege. Što bi današnji kladioničari rekli “kvota na domaćina 1,01”.

Sjećam se da je na toj utakmici Ako Arslanagioć branio maerstralno, a Dobrivoje Selec – koji,nažalost, danas više nije među živima – odigrao je životnu utakmicu. U pobjedi Borca od 19:17 Selec je postigao 11 golova, Rađenović šest a Karalić dva.Dakle samo trojica su bili strelci za goste. Izvještaj sa utakmice objavljen na cijeloj zadnjoj stranici “Večernjaka” poslao sam teleplinterom iz dopisništva agencije Tanjug. Sjećam se da sam tada sličnu verziju poslao i za ovu državnu agenciju budući da njihov dopisnik Zoran Zlatanović, po sopstvenom priznanju, nikada nije prisustvovao rukometnoj utakmici a kamo li sa nje izvještavao.

Poslije utakmice nastalo je veliko slavlje u gostujućem taboru .Domaćin nam je bio Petar Dodik, ambasador Jugoslavije u Rumuniji. Da ne bi reklamirali alkohol – a bilo ga je u izobilju i najboljeg kvaliteta – dovoljno je reći da su se mnogi sa ovog slavlja u hotel vratili – komirani od maligana.Koliko je to bio značajan sportski uspjeh svjedoči revanš utakmica u banjalučkom Boriku gdje su gosti slavili sa 13:11 ali su Banjalučani “otišli” u finale jer su u Bukureštu dali – više golova.

ČELENDŽ KUP Borac M- tel danas ima mladu i talentovanu ekipu

Dogurali su u regionalnom takmičenju do četvrt finala, a protivnik mu je bio tim iz Bukurešta. Nisam bio na utakmici, ali su mi prijatelji ispričali da su Rumuni bili daleko bolji i efikasniji i da su se zasluženo plasirali u polufinale gdje je “stariji brat” prije četiri decenije u prestižnom Kupu šampiona – briljirao. Današnja generacija bi očito mogla dosta toga naučiti od svojih slavnih prethodnika. Pogotovo u borbenosti i požrtvovanju za “sveti” dres u kojem igraju. Eh, ta dobra – stara vremena. Idemo dalje sa serijalom “nekad i sad”

Izvor: Banjaluka.com /Autor: Slobodan Pešević