Banjaluka: Četvoro u “Parku gladnih”

Četiri osobe trenutno u banjalučkom parku “Mladen Stojanović” čekaju na rješavanje svojih socijalnih problema.

Đuri Čekiću, koji je prvi, još 5. augusta, postavio šator, obilježja SNSD-a i sliku Milorada Dodika, te iznio zahtjeve za krov nad glavom i posao, pridružila se danas i supruga.

Do njih na parkovskoj klupi je i Radmila Srdić iz Prijedora, nekada borac prve kategorije bivše Vojske RS, koja sada traži 8.000 maraka kako bi pokrenula narodnu kuhinju.

Od juče im se pridružio i Pero Kovač iz Šipova, koji uime 120 invalidnih osoba iz tog kraja traži takođe novčanu pomoć, jer su, kaže, “njih 60 više gladni nego siti, 30 je bez ikakvog primanja, a 15-ak ide na dijalizu”.

Kovač, i sam invalidna osoba, tvrdi da je dvije godine tražio neka sredstva od Vlade, ali da nije dobio odgovor od predstavnika vlasti.

Svo četvoro smatraju da vlast u RS treba da riješi njihove socijalne probleme, pa najavljuju da će dotad ostati u banjalučkom parku, koji je i po zakonu određen kao mjesto gdje nezadovoljni mogu izraziti svoj stav.

Ipak, klupa na kojoj provode najveći dio dana i noći dovoljno je udaljena da predstavnici izvršne vlasti, iako je zgrada Vlade RS veoma blizu, ne dolaze da vide šta traže ovi nezadovoljni građani RS.

Pojedini građani se zaustavljaju, neki čitaju na kartonu napisane zahtjeve štrajkača, neki bi im se pridružili jer i sami imaju socijalne probleme, dok se ponekad čujeu i osude, uz riječi “idite na selo pa radite”.

Čekićeva supruga Mirela kaže da zbog šestog mjeseca trudnoće ne može da se pridruži Đuri u štrajku glađu, ali daje mu moralnu podršku prisustvom u parku “Mladen Stojanović”.

Njima je iz Palate predsjednika RS uplaćeno 10.000 KM, a sada se i dalje obraćaju Vladi i resornom ministarstvu kako bi dobili neophodan novac za dovršetak kuće, jer jedino što mjesečno dobiju je 175 KM dječijeg dodatka.

Vlast SNSD-a im je, ponavlja i Đuro, obećala pomoć, a s 10.000 KM koje su dobili ne mogu riješiti svoje probleme, pa bi i njih vratili samo da im se pomogne izgradnja kuće, koja bi bila useljiva za njihovu sedmočlanu porodicu.

Mirela je pozvala i gradonačelnika Banjaluke Slobodana Gavranovića da, kako kaže, ispuni obećanje koje je dao njenom suprugu.

I Prijedorčanka Radmila Srdić smatra da ima pravo na jednokratnu pomoć od 8.000 KM, kako bi kroz taj “podsticaj” svoju roštiljnicu prilagodila u narodnu kuhinju, čime bi, navela je, pomogla i sebi i drugima.

“Nikada ništa nisam tražila od ove republike i smatram da sam zaslužila da dobijem ta sredstva. Vratiću ih kroz poreze i druge obaveze”, izračunala je ova žena koja noći provodi na klupi, na kojoj je postavila samo pokrivače.

Psiholozi smatraju da je svakodnevno povećanje broja nezadovoljnih građana u banjalučkom parku rezultat socijalnih problema i lošeg stanja u društvu u RS.

I predsjednik SDS-a Mladen Bosić upozorava da je potrebna temeljna promjena društva i odnosa prema budžetskom novcu, koji mora da se koristi kroz sistem, a ne preko obećanja stranke na vlasti.

Bosić pita kako je moguće da Milorad Dodik prebaci novac Čekićima s računa Službe predsjednika RS, iako mu je SNSD obećao pomoć, pa stoga ta višečlana porodica s pravom traži materijalna sredstva obećana za glasove.

“Ako je to pravilo ponašanja, da štrajkom glađu traže rješavanje problema, onda se u ovom parku za dva mjeseca može očekivati i oko hiljadu ljudi”, kaže Bosić i naglašava da je to greška vlasti koja nije stvarala sistem za rješavanje problema, već je kroz traženje glasova obećavala određene usluge.

Izvor: Agencije