Objavljeno: 5. 10. 2013 u 19:10h
Brojni Bošnjaci iz banjalučkog naselja Vrbanja pristigli su iz dijaspore u svoje prijeratne domove samo da bi obavili dužnost i učestvovali u popisu stanovništva u BiH.

U to se uvjerila ekipa “Dnevnog avaza” u razgovoru s Vrbanjcima čije su trenutne adrese u Danskoj, Švedskoj, Finskoj…
Bh. pasoši
– Mislim da u ovom trenutku u Vrbanji nema nijedne kuće u koju nisu došli vlasnici iz dijaspore. Vidi se da smo svi svjesni važnosti popisa. Prije svega, zar ne treba da se zna koliko stanovnika ima ova zemlja – upitao je Nazif Turčinović.
Od devedesetih je, kaže, u inostranstvu. Danas je penzioner i to mu dozvoljava da po šest mjeseci bude uz svoje ognjište. Ponosan je i na 12 članova svog domaćinstva, koji će, kako napominje, svjesni svog identiteta, dočekati popisivače.
– Vrbanjci su ljudi posebnog sentimenta i organizacije, što je, takođe, značajno u ovoj priči – objašnjava nam Nedžib Vehabović.
Njegova je porodica jedna od najstarijih u Vrbanji, kaže nam listajući redom sva ostala prezimena koja su utkana u rodoslov ovog kraja.
– Supruga Seida i ja imamo kćerku i sina koji žive u Danskoj i Švedskoj. Njih ću ja popisati, imam njihove matične brojeve, kćerka ima i bh. pasoš. Mi smo uzeli godišnji odmor od dvije sedmice samo zbog popisa – govori nam Vehabović.
Njemu je to, kaže, od iznimne važnosti.
– Mislim da svaki građanin treba da se izjasni, ne želim utjecati na to kako, ali moja djeca su izuzetno vezana za Vrbanju i s prvim približavanjem BiH Evropskoj uniji sin se planira vratiti ovdje – objašnjava nam Vehabović.
Pišem bosanski
Predsjednik je Udruženja Vrbanjaca u Malmeu, gdje danas, prema njegovim podacima, živi oko 800 mještana ovog banjalučkog naselja. Osobno se potrudio da u okviru Udruženja, a i šire, apelira na Bošnjake u dijaspori i ukaže im na važnost odazivanja popisu stanovništva u BiH.
– Nemam baš precizan podatak o tome koliko ih je stiglo u Vrbanju zbog popisa, ali sa sigurnošću mogu kazati da ih je puno. Samo u mojoj najužoj porodici, osim mene i supruge, trebaju doći još dvojica braće iz inostranstva, a ništa drugačije nije ni kod ostalih. Željno iščekujem popisivače i vrlo sam svjestan vlastitog identiteta. Bošnjak sam, islamske vjeroispovijesti i govorim i pišem bosanski jezik – govori Vehabović.
Skupljali za džamiju
– U Vrbanji je do devedesetih godina živjelo oko 5.000 stanovnika. Od toga je bilo oko 97 posto Bošnjaka. Koliko ja znam, devedesetih je od toga u Vrbanji ostalo svega 10 porodica. Mi smo izašli 1995. godine. Živjeli smo u Finskoj, a kasnije u Malmeu. Svake godine okupim oko 300 ljudi na godišnjem skupu u Švedskoj, a ne treba zaboraviti ni da smo se borili da naša džamija prva “ustane”, što se i desilo za svega 11 mjeseci, za šta smo prikupili 1,5 miliona kruna – kaže nam Vehabović.
Aplauz na nogama
Jedne prilike, kaže Nedžib, Finci su organizirali skup za bh. građane u njihovoj zemlji. Nakon debate i on je zatražio riječ.
– Kazao sam im: “Zahvaljujem, dobri ste ljudi, pomogli ste mi, dali ste mi školu, posao, stan u kojem me je čak i hrana čekala. Međutim, meni je od svega najvažniji moj identitet, ja sam državljanin BiH, Bošnjak, moja vjera je islam, a moja kultura i tradicija su mi najvrednije.” Cijela dvorana je ustala da mi plješće, a Finci su prilazili da mi čestitaju – sjeća se Vehabović.
Izvor: Avaz
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.