Banjalučani predbračnim ugovorima definišu i ko plaća režije

Predbračni ugovori koji se zaključuju prije ulaska u bračnu zajednicu na našim prostorima i nisu toliko česti, a oni koji se za njega odluče, obično iza sebe već imaju jedan brak.

Cilj predbračnog ugovora jeste da se ugovori način i režim sticanja imovine, odnosno da li je to ona zakonska konstrukcija da svako od bračnih supružnika stiče po jednu polovinu imovine, ili će odrediti drugačiji način sticanja.

Za predbračne ugovore se najčešće odlučuju oni koji su bili u braku

U ove ugovore, prema riječima notara, budući supružnici navode i način plaćanja režijskih toškova korišćenja zajedničkog stana ili objekta.

Prema riječima Slade Ivelić, predsjednice Notarske komore RS, na potpisivanje ovih vrsta ugovora se uglavnom odlučuju oni, koji su već imali brakove iza sebe i na taj način imaju već neka iskustva u vođenju sudskih sporova i dugotrajnosti takve vrste postupaka.

“Zato žele da obezbijede svoju imovinu na način da u tom predbračnom ugovoru dogovore režim sticanja imovine u braku. Da li će to biti zakonska konstrukcija jedne polovine ili će biti po nekom drugom načinu uređen. Mladi bračni parovi se na potpisivanje predbračnog ugovora odlučuju uglavnom, ukoliko već imaju posebnu imovinu, koju su stekli od roditelja ili od nekoga drugog i žele da se ta imovina smatra njenom ili njegovom imovinom”, pojašnjava Ivelićeva.

Mnogo češći su bračni ugovori

Dodaje da na našim prostorima i nisu tako česti takvi ugovori i mnogo su češći ugovori o podjeli zajednički stečene imovine u braku.

“To su situacije kada supružnici koji su u braku dođu do postupka razvoda braka, kako bi izbjegli sudske troškove i dugo vođenje takvih postupaka, svoju imovinu podijele potpisivanjem ugovora o podjeli zajedničke imovine stečene u braku. Kod predbračnih ugovora, kada se budući supružnici odluče da ga zaključe, potrebno je da donesu izjavu o namjeni o zaključenju braka koju dobijaju od organa lokalne zajednice”, ističe Ivelićeva.

Prema njenim riječima, u ove ugovore se uglavnom uvrštava imovina i ljudi ne ugovaraju izdržavanja kao što je to slučaj na Zapadu.

“Ovi ugovori su se uglavnom zaključivali kod “bogatijeg” dijela stanovništva ili kod ličnosti koja imaju neka autorska prava ili tako nešto slično. Takve ugovore ima smisla zaključivati tamo gdje postoji sticanje jednog od budućih supružnika koje se očekuje da će biti znatnije nego od drugog supružnika koji ulazi u tu bračnu zajednicu”, naglašava Ivelićeva.

Cijena ugovora od 150 do 2.000 KM

Ivelićeva naglašava da se cijena ovog ugovora, iz razloga što on nije uobičajen, računa prema tarifi zaključenja bračnog ugovora.

“Najniža cijena može biti 150 KM ili prema utrošenom vremenu, a naš započeti sat je 37.50 KM. Uglavnom se cijena obračunava prema utrošenom vremenu, a ako se zna vrijednost imovine, onda idemo po tarifnom broju jedan, gdje je maksimalna cijena 2.000 KM”, zaključila je Ivelićeva.

Advokat Aleksandar Milovanović, kaže da su takvi ugovori kod nas vrlo rijetki.

“Češći su bračni ugovori kojima je funkcija da se podijeli zajednička postojeća imovina između bračnih supružnika i kako bi se izbjegao sudski postupak. Kod nas su predbračni ugovori još uvijek neuobičajeni”, kaže Milovanović.