Anksioznost, rokovi i pritisak: Studenti u Banjaluci sve češće traže psihološku pomoć

Psihoterapija među studentima u Banjaluci više nije tabu tema kao nekada, ali strahovi i dalje postoje.

I dok se sve više mladih odlučuje da potraži stručnu pomoć, razlozi zbog kojih odgađaju prvi korak često su isti, strah od osude, izloženosti i suočavanja sa sobom. Kako za BL portal objašnjava psihoterapeut Ognjen Ranisavić, jedan od najčešćih problema je upravo taj unutrašnji otpor.

“Prije svega, strah da će biti osramoćeni, razotkriveni i osuđeni zbog toga što jesu, a terapija je sve drugo osim mjesta koje osuđuje i budi stid kod korisnika”, kaže Ranisavić.

Osim toga, mnogi studenti strahuju i od samog procesa, od emocija koje bi mogle isplivati, osjećaja preplavljenosti i gubitka kontrole. Međutim, kako ističu stručnjaci, važno je naglasiti da u tom procesu nisu sami i da terapija podrazumijeva vođenje i podršku kroz svaki korak.

Sve više studenata traži pomoć

Da se stvari ipak mijenjaju, potvrđuje i iskustvo sa Univerziteta u Banjaluci. Iva Patricia Davidoski, diplomirana psihološkinja, kaže da je interesovanje za psihološku podršku među studentima u porastu.

“Ono što pokazuje moje iskustvo volontiranja u Psihološkom savjetovalištu za studente Univeziteta u Banjaluci, jeste da su studenti sve češće spremniji i otvoreniji da traže pomoć i podršku, što nam govori i da je stigma u novijim generacijama manja, ali i dalje prisutna. U prilog tome govori i činjenica da je od samog osnivanja našeg Savjetovališta lista čekanja popunjena, a studenti su spremni da strpljivo čekaju svoj termin”, kaže Iva Patricia za BL portal.

Nije uvijek riječ o “problemu”

Zanimljivo je da studenti ne dolaze nužno samo kada “zagusti”. Sve češće dolaze onda kada osjete da su spremni da rade na sebi, bilo da im je potreban samo razgovor ili žele ući u dublji, kontinuirani terapijski proces.

To pokazuje i promjenu svijesti – psihoterapija više nije rezervisana samo za krize, već postaje alat za lični razvoj.

Da li je cijena prepreka?

Jedan od čestih razloga za odgađanje terapije jeste i novac, posebno kada su u pitanju studenti. Ipak, praksa pokazuje da to ne mora biti presudan faktor.

U savjetovalištu pri Univerzitetu u Banjaluci uvedena je simbolična participacija, ali interesovanje nije opalo. Naprotiv, studenti su pokazali razumijevanje i spremnost da ulože u vlastito mentalno zdravlje.

Možda je najveći pomak činjenica da traženje pomoći više nije znak slabosti, već hrabrosti.

Izvor: Bl portal