“Alkohol je štetan po zdravlje, al’ jača karakter”: Ovako je govorio Barba

Kada mi je urednik portala nedavno poslao seriju fotografija za autorski serijal “Banjaluka – nekad i sad” koji pišem, uglavnom, po sjećanju na grad i njene ljude iz prošlog vijeka odmah sam izdvojio jednu fotku na kojoj su meni, ali i mnogima, dvije bokserske legende. To su Marjan Beneš i Vlastimir Barbarez. Obojica su odavno napustili ovaj svijet. Beneš u septembru prošle, a “Barba” – kako smo ga zvali i poznavali – prije nepunih 17 godina.

Barbarez počeo u Sarajevu- u Banjaluci postao velemajstor

Vlasta Barbarez rođen je 1943. godine a boksersku karijeru je, sa 16 godina, započeo u sarajevskom “Partizanu” (danas “Željezničaru”) da bi u banjalučku “Slaviju” prešao sredinom 60-tih godina. Stariji sugrađani, a posebno ljubitelji plemenite vještine sjećaju se i danas – šahovskom terminologijom rečeno – velemajstora boksa.

U ringu “Barba” je djelovao savršeno: izvajanih mišića i dominantne visine, a u opremi sve sa majicom i šorceom crne boje, od kojih su njegovim protivnicima najčešće padali mrak na oči. Njegovi direkti, aperkati i druge udaračke vještine, brzine i nevjerovatna tehnika dizali su publiku na noge, a protivnika – po običaju – slali na pod.

Banjalučanke ludile za Apolonom u ringu

Nije nam poznat bilans njegovih mečeva, ali nam je u sjećanju ostao pravi “apolon u ringu”, šarmer i kavalir, istovremeno. Ovaj drugi epitet odnosi se na publiku iz reda ljepšeg pola koje su u velikom broju dolazile u halu “Centar servisa” gdje su Barbarez i ekipa “Slavije” održavali susrete kada su bili domaćini u Prvoj ligi Jugoslavije ( danas poslovni centar “Topolino”, hotel “Vidović” i centrala “Zberbanke”) jer su Banjalučanke, naprosto, ludile za istinskim lafom u rukavicama od osam unci.

Mate Parlov kao “peh”

“Barba” je imao peh u karijeri što je u “njegovoj” kategoriji – poluteškoj u bivšoj Jugi – imao najveću konkurenciju u Mati Parlovu (nekadašnjem evropskom i svjetskom šampionu) pa nije mogao dogurati do najdražeg dresa – sa državnim grbom.

Sinu Nini kumovao Benvenuti

Karijeru je privodio kraju jer je upoznao ljubav svog života. Sa Dragicom je dobio sina koji se rodio 1973. godine i dao mi ime – Nino. Ekskluzivno za ovu priliku otkrivamo da je “Barbinom” sinu Nini Barbarezu kum slavni italijanski bokser Đovani “Nino” Benvenuti koji je u poluteškoj kategoriji osvojio sve što se 60-tih moglo osvojiti. Bio je evropski i svjetski prvak u amaterskom i profesionalnom boksu a najznačajniji sportski časopisi su ga 1968. proglasili najboljim na svijetu.

Za kumstvo veš-mašina

“Tatu je sa Ninom Benvenutijem upoznao čuveni poluteškaš Ivan Prebeg iz Zagreba sa kojim je često sparingovao. Ostala mi je u sjećanju priča mojih roditelja da nam je veliki Benvenuti poklonio italijansku veš mašinu za kumstvo koja nas je decenijama “slušila””, ispričao nam je Nino Barbarez.

Po završetku karijere “Barba” je – što bi rekao veliki književnik i ljubitelj noćnog života Gustav Krklec da je “svoje najljepše dane provodio – noću”,- pa je i legendarni bokser bio poznat i “priznat” kao ljubitelj dobre kapljice. Potpisnik ovih redova se sjeća jednog banjalučkog parskozorja. U sitne časove zatekao sam Barbareza kako u “veselom stanju” sjedi sam u bašti hotela “Palas”. Pozvao me u društvo, naslonio glavu na moje rame, i samo rekao:

Banjaluka je divan grad za propasti

“Banjaluka je divan grad za – propasti”, misleći i žaleći, istovremeno, na (pre)brzi kraj jedne velike i uspješne sportske karijere. Mogao je “Barba” još dati dosta boksu i voljenoj “Slaviji” ali je sišao sa ringa iz objektivnih “razloga”.. Noćni život i alkohol nisu nikada bili saveznici sportista a posebno boksera. Iz tog period njegovog života ostaće mi u pamćenju jedna njegova – u velikom stilu – izgovorena rečenica:

“Alkohol je štetan po zdravlje, al jača karakter”!

Poput poznatog satiričara Radoja Domanovića i “Barba” bi, zasigurno, odgovorio na pitanje: “Šta je bolje od pune čaše” – “Puna flaša”!

Preminuo sa 59 godina

“Barba” je preminuo u 59. godini života u decembru sada već davne 2002. godine ali njegov talenat, doprinos boksu i sportskoj Banjaluci, šarm i nepresušan duh i humor se pamte i – ne zaboravljaju.

Ulica za Barbu?

Banjaluka bi se ovom sportskom gigantu mogla “lako” odužiti: Nazivom neke od ulica. Jer, “Barba” je to više nego – zaslužio!

Banjaluka.com/ Autor: Slobodan Pešević