Voće srećnima, čokolada tužnima

Veza između hrane i emocija je jako složena. Ako se radi o emocijama kao što je depresija, tuga ili stres, jedni reagiju tako što ništa ne stavljaju usta, dok drugima nikad nije dosta i emotivnu prazninu poistovjećuju sa prazninom u stomaku.

Tokom ljutnje naš organizam vapi za hranom na bazi mlijeka i mliječnih proizvoda kao što su kefir, jogurt i sir, jer one gase negativne emocije. U mozgu se, naime, ovakvom ishranom potpomaže sinteza inhibicijskih supstanci – tvari koje imaju uticaj na kočenje moždanih aktivnosti, što dovodi do smirenja.

Za osjećaj tuge preporučuje se hrana koja može potaknuti nastanak serotonina u mozgu, a to su žitarice, masnoće i slatkiši.

One se mogu nazvati i “tugofilne” namirnice. Za njima se često poseže instinktivno, pri čemu nismo ni svjesni da svoje tužno raspoloženje liječimo uzimanjem slatkiša.

Kako su slatkiši i masnoće koncentrisane visokoenergetske namirnice, treba ih uzimati u malim količinama. Može se reći da im treba dati “začinski” način upotrebe, jer u malim količinama daju sreću, a i odličan okus jelu i nikako ih se ne treba odreći.

Na prvo mjesto treba, ipak, staviti žitarice i proizvode od cjelovitog zrna jer će ovakve namirnice duže osiguravati sitost organizma, dok će nas konzumacija koncentriranih ugljenih hidrata kao što su slatkiši i kolači isto dovesti do pozitivnih osjećanja, ali će dobro raspoloženje trajati vrlo kratko. To nas dovodi u iskušenje da uzmemo novi kolač te se tako vrlo lako izgubi kontrola nad kalorijskim unosom, što će rezultirati debljanjem.

U stanjima tjeskobe ili bezvoljnosti preporučuju se riba i meso. Ovdje treba dati prednost bijelom mesu kao što su ćuretina i piletina, a dobar izbor su i jagnjetina i teletina, budući da ove namirnice, osim što umanjuju tjeskobu, podižu raspoloženje.

Na vrhu liste namirnica za otklanjanje bezvoljnosti je riba, jer ona uz uticaj na vraćanje pozitivnih emocija omogućava i očuvanje krvnih žila mozga zahvaljujući moćnim omega-3 masnim kiselinama.

Kada smo radosni, preporučuje se voće i povrće. Drugim riječima, u najpoželjnijem osjećanju treba jesti najzdravije namirnice.

Vježbanje i osjećanja: Do danas je objavljeno mnogo naučnih studija koje su pokazale da vježbanje popravlja raspoloženje ljudi na način da se u mozgu osoba koje vježbaju povećava koncentracija neurotransmitera serotonina, koji se još u žargonu zove i hormon sreće.

Potrebno je naglasiti da nisu sve vježbe iste i ne utiču jednako na ljudski mozak, u kojem nastaju različite emocije koje čovjek proživljava.

Ono što možemo učiniti jeste precizno praktikovati određenu vrstu tjelesne aktivnosti za određeno stanje duha. Drugim riječima, prema našim osjećajima treba da izaberemo način vježbanja te tako potaknemo i olakšamo stvaranje određenih emocija.

Kada smo ljuti i mozak nam je prepun noradrenalina, osjećamo da je naše tijelo prepuno energije pa imamo mogućnosti osjetiti snagu bijesa. Tada nećemo birati usporene i opuštajuće vježbe, već onu tjelesnu aktivnost koja će potrošiti nagomilanu negativnu energiju, kao što je vježbanje u teretani sa težim tegovima, teži uspon na planinu, vožnja biciklom uzbrdo ili penjanje uz stepenice.

Cilj je da se brzo umorite, potrošite i ispraznite negativnu emociju ljutnje kako ona ne bi prešla u stres i postala autodestruktivna.

Ako se negativnost ne izbaci, ona će djelovati štetno na sam organizam u kojem je nastala. Posljedična upala mišića koja slijedi kod nepripremljenog organizma na teže i žustre tjelesne napore mnogo je manja i bezopasnija posljedica nego bolesti koje su vezane uz dugotrajan i neprestan stres u organizmu. Oni koji već boluju od nekih bolesti, ovaj tretman izbijanja negativne emocije ljutnje smiju provoditi samo pod kontrolom ljekara. I kod vježbi vrijedi pravilo umjerenosti. Dakle, vježbe ne smije biti ni premalo, jer onda neće djelovati, ali ni previše jer može biti štetna za tijelo ako mu se ne pruži prilika za odmor.

Tjeskoban i bezvoljan čovjek nema volje za žustre i teške tjelesne napore i oni mu nisu ni potrebni. On se treba usredsrediti na aktivnosti koje su blaže i opuštajuće. To su, na primjer, šetnja, rekreativna vožnja biciklom ili hodanje stepenicama na niži sprat. Čak i vježbanje u teretani sa lakšim tegovima dolazi u obzir.

Cilj je postepeno pobuditi nastanak energije u našem organizmu te je potrebno djelovati polako, kako bismo odagnali bezvoljnost iz našeg raspoloženja.

Tuga je emocija za čiji nestanak se mogu odabrati jednake vježbe kao i kod tjeskobe, s tim da u početku možemo biti i malo energičniji, jer je ona manje negativna od tjeskobe i prije ćemo dosegnuti sreću ako se posvetimo aerobnim vježbama koje pune naše tijelo i mozak kiseonikom.

Istovremeno, ugljeni hidrati u organizmu bolje sagorijevaju, daju nam čišću energiju bez nusprodukata kao što je, na primjer, kiselina u mišićima koja brže nastaje kod anaerobnih vježbi i brže stvara osjećaj umora. Stoga nas od osjećanja tuge na putu ka sreći mogu sasvim sigurno voditi vježbe na svježem vazduhu, u društvu drugih ljudi, jer se tada stvara i pozitivan efekt sinergije psihoterapije i empatije drugih osoba.

Neuronutricionizam i mršavljenje: Emocije imaju veliki uticaj na proces debljanja. One se u mozgu stvaraju specifičnim hemijskim procesima. Mnogi naučnici znaju reći da je ljudski organizam skoro pa savršen biohemijski stroj. Upoznajući zakonitosti ovih hemijskih reakcija, koje nisu tako komplikovane kako se često misli, možemo naučiti da kontrolišemo naše tijelo, našu dušu pa i naše osjećaje. Vrlo jednostavan primjer koliko emocije utiču na naš život je njihova povezanost sa nastankom povišene tjelesne težine, što je estetski problem mnogih ljudi, ali i veliki zdravstveni problem, budući da je debljina faktor rizika za nastanak mnogih teških bolesti.

Može se reći da emocije imaju velik uticaj na proces debljanja, odnosno na činjenicu da smo pod uticajem emocija skloni uzimanju više hrane nego što nam je potrebno za svakodnevne aktivnosti. Mnogo je faktora za nastanak prekomjerne tjelesne težine, kao što su pogrešne prehrambene navike, sklonost sjedilačkom načinu života i užurbani radni ritam koji nam ne dozvoljava da tokom radnog vremena odvojimo svakih nekoliko sati vrijeme za mali zdravi obrok. Ljudi danas sve radno vrijeme gladuju i onda, kada dođu kući, umjesto gradivnog konzumiraju energetski obrok, što je pogrešan pristup.

Izvor: Nezavisne