Vajta: Vječiti entuzijasta

Veliki jugoslovenski pjevač i zabavljač Seid Memić Vajta je u svojoj karijeri nastupio na bezbroj festivala, primio bezbroj vrijednih nagrada i otpjevao mnoštvo nezaboravnih hitova.

Seid Memić Vajta

On je svoj nadimak dobio po ulozi slavnog glumca Garry Coopera koji je tada glumio glavnu ulogu u filmu “Doživljaji kapetana Wyatta”. Kako su Seida u društvu svi smatrali najvećim i najhrabrijim, ime snažnog borca moglo je pripasti samo njemu. Vajta se naime nikada nije prestao boriti za ovu titulu, samo su mu se neprijatelji mijenjali kroz vrijeme.

Danas, Vajta se bori da ostane svoj, da se kako on kaže, ne inficira bakterijama koje su obuzele naše društvo.

Povodom koncerta solidarnosti za Jadranku Stojaković, imali smo čast da popričamo sa Vajtom o muzici, životu u “regionu” i bivšoj Jugoslaviji.

Odazvali ste se na poziv da nastupite na Koncertu solidarnosti za Jadranku Stojaković, ko je za Vas Jadranka?

– Ona je istaknut umjetnik, svestran humanista i dobar čovjek. Veoma sam zadovoljan ovim ambijentom, ljudima iz organizacije koji su je prihvatili. Zahvalan sam Banjaluci. Imala je u Sarajevu svoj stan, ali pošto je to sve tako ispalo ona je ostala bez stana. Njoj je teže nego nama. Ona je večeras radosna, ali usput i teško pati. Ja sam sad uz nju, a biću i čitav svoj život. Teško je nju u par riječi opisati, jer smo prijatelji dugo godina. Čak smo i na Evrovizijama nastupali i tako dalje. Ali eto dogodi se nesreća. Sretan sam i nesretan. Mene je jako pogodilo njeno stanje i uvijek sam se pitao zašto baš nju, jer ona je kao san. Sa svojom umjetnošću ona je kod nas u raji prolazila, ali mislim da nikad nije dobila mjesto koje joj pripada, a pogotovo sad u ovo doba u kojem je sve palo. Ona je vrhunski umjetnik i ponosan sam što me ona uvažava kao prijatelja.

Koji je Vaš recept za istrajnost na sceni, s tim da se muzikom bavite već dugi niz godina?

– Ne postoji recept. Mi smo se isključili iz svijeta. Ako pogledamo svjetsku scenu, naši vršnjaci koji su sposobni sve pokazati i koji nisu iscrpili svoje ideje, oni nastupaju svuda po svijetu. I Eric Clapton je naš vršnjak. Kod nas je sad tako. Mi više ne napredujemo niti u muzici, niti u bilo kojem vidu kulture. U Sarajevu ukidaju muzeje. Ali, tako je sad u cijelom kako to nazivaju “regionu”, kao da smo Rimsko carstvo (smijeh). Čuj “region”! Ja sam se rodio u Jugoslaviji, to je jedna činjenica. Tad je sve drugačije bilo, ljudi su se vrjednovali po vrijednosti, borili smo se za to.

Kako komentarišete muziku nekad i sad?

– Sad imaš jednu vrstu muzike i jednu vrstu zabave koja se propagira. Mi smo odrasli u drugom ambijentu. Mi smo bili u toj čeličnoj zavjesi, ali smo mi imali vrlo velike idole, velike uzore, vježbali smo, radili smo i stvorili smo ambijent. Imali smo produkciju, imali smo kompozitore, producente, instrumentaliste, sad je sve drugačije. Sad postoji jedna vrsta zabave. Hop-hop-hop-hop (smijeh). Tekstovi su grozni, bez ikakve poruke. Nemamo čak nijednog muzičkog lista, neku reviju, magazin. Gdje ste vi novinari? Recite vi svoje mišljenje o današnjoj muzici. Ovo je tragedija, mi smo u tragediji!

Evrovizija 1981, pjesma Leila, recite nam da li Vas uhvati nostalgija kada pomislite na ta vremena?

– Postoji jedna stvar koju je teško objasniti. U ono doba morao si šest država pobijediti pa otići na Evroviziju, a sada šest država glasa za tebe (smijeh). To je bilo doba romantike u kojem se sve sviralo uživo. Moja pjesma “Leila” još nije mrtva, to su tri akorda koja su savršeno iskomponovana.

Recite nam kako ste došli na odluku da učestvujete u reality šou “Farma”?

– Snalazim se kako znam. To se jedan dan pojavilo. Ovdje bude puno sivih jutara. Ljudi sivo žive. Jedno jutro mi je bilo jako sivo, a siv mi je bio i džep. Pogledao sam se u ogledalo i u njemu sam vidio sivilo. Onda sam uzeo 5 KM i ofarbao ogledalo, kako bih sebe oraspoložio. Smatrao sam da je “Farma” zabava, druženje. A dobro je i malo izaći iz grada, družiti se sa životinjama, osjetiti posao poljoprivrednika, zemljoradnika. Ali na kraju se ispostavilo da je to jedna lakrdija, a prihvatio sam je zbog jednog vrlo dobrog honorara. Ako sam ja recimo dobijao, kako kažu naši prijatelji iz komšiluka, heftu sumu koju čovjek za dva mjeseca ne može zaraditi u bilo kom rudniku u BiH, to je zezancija. Tad kad sam ja bio na Farmi bilo je hladno, prljavo, ljudi su se svađali, nije bilo nikakve harmonije, ja se nisam razbolio, zaradio sam, otišao sam s novim iskustvom, ali od tada ne gledam nijedan reality šou, jer je to bezobrazluk. Kad bi me pitala šta bih želio da mi moja legendarna zlatna ribica ispuni, ja bih rekao da se saživi. Ne bih tražio bogatstva, već da sažive tri riječi, da dobiju svoje mjesto, a to su moral, etika i estetika.

Kako Vajta danas živi?

– Živim u 35 kvadrata (smijeh). Ja volim svoje girate. Volim umjetnost kao i prvog dana kada sam se s njom sastao. Volim i literaturu. I danas živim kao nekada, jer ne želim da se inficiram, da se uprljam. Ne želim da budem na Top listama, ne želim da budem na radiju, niti na televiziji, to mi se ne sviđa. Sad su u medijima novokomponovane zvijezde. A da ne krenem pričati o politici. Nama je svima politika u glavi. Ljudi vole da se dijele na kako se ko zove i ne dao Bog da spomenem vjeroispovijest ili boju kože. Naše su reprezentacije pobjeđivale sve svjetske igrače, mi smo izjedrili toliko ljepote. U zadnje vrijeme vidim da su to sve potušili i pokrali. Ali ima nas entuziasta koji nikad na to neće pristati. Ima ljudi koji za stvar koja se dogodila kažu pravu riječ i onda ih to košta. Platio sam svoju slobodu i dalje to plaćam. Imam 180 snimljenih pjesama, fantastičnih, to će kasnije neko otkriti. Srećom pa danas postoji ovaj Internet, već imam puno novih fanova.

Da li planirate održati koncert u Sarajevu ili možda u Banjaluci?

– Ja ne držim koncerte. Ima puno velikana iz regiona koji su takvi kantautori, pjesnici i umjetnici, a koji nisu u stanju ulaziti u Arene ili otvarati robne kuće gdje se zaradi neki dinar i tako dalje. Gadi mi se to sve. Ali moja ljubav je tu. Ja nastupam po malim ambijentima sa odabranim muzičarima. Neću da zvuči kao da se izdvajam, već nastupam sa ljudima koji misle isto kao i ja, koji su slični meni i koji su u to zaljubljeni.