Tranzicija pojela nedjeljni ručak

U tranziciji, modernom vremenu ili dnevnoj trci sa časovnikom izgubio se pravi nedjeljni ručak, u kojem su porodice nekada uživale.

Dan kada su svi bili na okupu iščezao je i sa pojavom mnogobrojnih restorana ili popularnh fast fudova, pa savremena domaćica više ne razmišlja o sarmi, kupusu, pasulju, hrskavoj piletini, pekarskom krompiru i domaćoj pilećoj supici.

Sve manje snage: Nakon naporne radne sedmice, kažu mlade majke, lakše je sa mališanima dan provesti u šetnji, a važno je da je stomak pun, pa posluže i pica, hamburger, burek ili već nešto spremljeno u kuhinji hipermarketa.

“Zaista nemam vremena za nedjeljne ručkove. Voljela bih da mogu, ali na poslu provodim šest dana u sedmici po devet časova dnevno. Nedjelju jedva dočekam i nisam spremna da je provedem u kuhinji. Naravno, tokom sedmice se suprug i ja trudimo da uvijek imamo skuvan ručak, ali najviše zbog djece, jer nema smisla da oni ispaštaju zbog naše svakodnevne borbe da im obezbijedimo koru hljeba”, povjerava se Nataša S., majka trogodišnje Ane i dvogodišnjeg Nikole.

Iako žali za prošlim vremenima, Natašinu priču potvrđuje i razumije tridesetogodišnji Slaviša Komljenović, banjalučki pica-majstor.

“Nekako me uvijek obuzme sjeta kada vidim roditelje i djecu koji nedjelju provode u gradu. Nekada se moja porodica okupljala na ovaj dan, a nas sedmoro bi sjeli za veliki sto. Nije bilo stresa zbog pripremanja toliko hrane, majka je uživala. Danas toliko na stolu vidim samo u vrijeme slava i svetkovina, mada razumijem današnje žene. Mnogo rade kako bi prehranile porodicu, a ručak i okupljanja više nikome nisu na pameti. Istina, ima i mnogo pomodarstva. Često mi se nedjeljom desi da prodam i po pedesetak porodičnih pica”, otkriva on.

S druge strane, domaćice starijeg kova ili one koje su “karijeru završile”, kako kažu, u “ono vrijeme” i dalje drže porodicu na okupu, a tradicija se ne prekida.

“Nedjeljom mi dolaze sin i snaha. Uopšte se ne dogovaramo, već se to podrazumijeva. Nema ničega ljepšeg od tog prizora. Volimo domaću hranu pa se potrudim da uvijek ima nešto što im se mnogo dopada. Oni rade cijele sedmice i taj ručak nam je jedini trenutak kada razgovaramo o nekim normalnim stvarima. Vremena su teška pa ima hrane onoliko koliko je Bog dao, ali smo srećni”, priča pedesetšestogodišnja Milena Strika.

Preseljenje obroka: Restorani i roštiljnice nedjeljom su puni. Iako je zavladala velika kriza, kuhari kažu da to mnogima ne predstavlja problem.

“Nekada mi se čini da se taj nedjeljni ručak preselio u restoransku salu. Dođu roditelji i djeca pa naruče sve od supe ili čorbe, do mesa sa prilozima. Sjednu tu dva, tri sata, popričaju i odu. Nema više onog vremena kada je porodica bila tradicionalna. Moderne žene bi najradije da kuhinja ne postoji u kući”, uz smijeh govori kuvar Marinko Slavković.

Ipak, u odbranu današnje domaćice staju i struka i zakoni fizike. Za to što na stolu nedjeljom nema ručka možemo, ističu sociolozi, zahvaliti brzom načinu života, ali i činjenici da se danas ne razlikuje rad muškarca i žene pa je i ona ponijela ogroman teret u trci za koru hljeba.

“Porodični ručak je nešto što vežemo za tradiciju i razvijanje dobrih porodičnih veza i ne bi bilo loše kada bismo se se bar jednom sedmično okupljali za istim stolom. S druge strane, ako uzmememo u obzir način života i predugačko i prilično nezgodno radno vrijeme, neke nove navike ne treba ni da osuđujemo, već samo da ih opravdamo kao takve”, ističe sociolog Biljana Milošević.

Dodaje da sve to svakako ima veze i sa novom, modernijom ulogom žene u porodici i društvu.

“Daleko od toga da želim da zvučim feministički, ali istina je da su se žene danas emancipovale do te mjere da im se poslovi ne razlikuju od muških. Zaista bi bilo previše da očekujemo da se 24 časa posveti porodičnim obavezama, a da pritom i radi”, kaže ona.

Sistem vrijednosti: Međutim, psiholozi se pitaju da li sve možemo da opravdamo “brzim načinom života”. Kažu da se u međuvremenu izgubilo vrednovanje i da je narušen porodični sistem. Ističu i da članovi porodice ne komuniciraju dovoljno te da su iščezle nematerijalne vrijednosti.

“Tako su se i razvile drugačije navike, među kojima je i odvojeno objedovanje. Šta onda dobijemo? Mladog čovjeka koji ne želi da se ženi, stvara porodicu i koji razmišlja samo o sebi i zadovoljavanju vlastitih potreba. Nije poenta u skupom ručku, već u okupljanju u nezamjenljivoj porodičnoj klimi. Današnje stanje ne možemo nazvati pomodarstvm, već neznanjem o vrijednostima. O tome bi, uz malo prilagođavanja školskog i vaspitnog programa, moglo da se govori već u najranijem uzrastu, kako ne bismo izgubili sve veze sa porodicom”, zaključuje psiholog Aleksandar Milić.

Stručnjaci još dodaju da se danas u porodicama akcenat više stavlja na partnerstvo u braku pa se tradicionalna porodica gubi.

“Tradicija na porodicu gleda kao na osnovnu ćeliju društva, a s druge strane je ideja da je ona postala interesna grupa”, kažu i dodaju da se mnogo toga promijenilo u ishrani i navikama, ali i u načinima organizovanja ručka kao centralnog porodičnog okupljanja.

Interesantan podatak dolazi iz srbijanskog Republičkog zavoda za statistiku, prema kojem svaka druga žena, kao i svaki drugi muškarac, jedu sami tokom radnih dana, dok se vikendom taj broj blago smanjuje i iznosi oko 40 odsto. Prema njihovom istraživanju, muškarci i žene vikendom provedu u prosjeku više od jednog časa jedući sa članovima domaćinstva, dok je to radnim danima nešto manje – oko čas.

Za RS i BiH ovakvi podaci ne postoje.

Bakin nedjeljni ručak

Domaća kokošija supa

Sastojci:

• 1 pileća ili kokošija leđa
• 1 glavica crvenog luka
• 1 veza zeleni
• 1 korijen celera
• so ili vegeta
• malo sjeckanog peršunovog lista

Priprema:

Meso oprati, dodati zelen i celer pa sve staviti u lonac. Naliti vodom i staviti na jaku vatru da proključa. Glavicu crnog luka ne ljuštiti, nego dobro oprati pa presjeći poprečno, zapeći na plotni, dok se ne uhvati crna korica, zatim ga ubaciti u ključalu supu. Smanjiti vatru i naredna dva sata na laganoj vatri kuvati supu. Kad je meso kuvano supa je gotova. Začinite je solju i vegetom pa pustite još koji minut da se kuva. Supu procijedite, vratite na vatru i pustite da proključa, zatim je zakuvajte tjesteninom ili knedlama. Supu poslužiti vruću.

Svinjski but u sosu od gljiva

Sastojci:

• 600 grama svinjskog buta
• 500 grama šampinjona
• 2 dl pavlake za kuvanje
• 1 dl paradajz sosa
• 1 dl bijelog vina
• veća glavica crvenog luka
• 3 kašike gustina
• vegeta, so, biber

Priprema:

Meso izrezati na odreske, istući čekićem za meso, posoliti i kratko ispržiti u tavi. Složiti ga u vatrostalnu posudu premazanu puterom. Na istom ulju na kojem se peklo meso pržiti sitno sjeckan luk, dodati narezane šampinjone pa miješati dok gljive ne puste tečnost. Dodati vino, začiniti po ukusu pa kuvati dok vino ne ispari. Tada dodati dva decilitra vode, kuvati još pet minuta, a potom umiješati gustin razmućen u pavlaci za kuvanje i pradajz sosu. Sve skupa kratko prokuvati pa preliti meso. Po želji, jelo možete posipati ribanim sirom pa zapeći u rerni. Poslužiti uz rižu i salatu po želji.

Lenja pita

Sastojci:

• 1 margarin
• 2 jajeta
• 5 kašika šećera
• 4 kašike mlijeka
• prašak za pecivo
• brašno po potrebi

Priprema:

Umijesiti tijesto od margarina, jajeta, šećera, mlijeka, praška za pecivo i brašna po potrebi.

Umijesiti srednje tvrdo tijesto i podijeliti ga na dva dijela. Razviti na stolu tanju koru i prenijeti je na pleh.

Koru namazati pekmezom od kajsija ili nekim drugim pa preko rasporediti rendane i ocijeđene jabuke, posute sa dvije kašike šećera, šećerom od vanilije i malo cimeta. Preko toga staviti drugu koru. Viljuškom na nekoliko mjesta izbušiti koru.

Kada je kolač pečen, posuti ga šećerom u prahu.

Izvor: Nezavisne