Potresna ispovijest majke: Mog sina je ubio njegov najbolji drug
Objavljeno: 7. 3. 2015 u 16:02h
Povezane vijesti
Pročitajte priču Ešlin Melton, majke dječaka koji je tragično nastradao.
Moj sin je bio društven, dinamičan, harizmatičan. Provodio je dosta vremena sa svojim prijateljima. Volio je sve ljude iz okruženja i oni su to znali.
Da su srećnije okolnosti, on bi prošle srijede napunio 16 godina, ali smo mi na dan njegovog rođendana samo posjetili njegov grob.
Naime, u noći 30. decembra 2011. godine, Noja je ubio njegov najbolji drug. Slučajno. Pištoljem koji je pronašao u svojoj spavaćoj sobi. Ta “igra” mi je uništila život i stvorila tugu koja nikada neće nestati.
Nisam sigurna da li drugi ljudi u potpunosti razumiju kako to izgleda sahraniti svoje dijete!
Te kobne noći dobila sam poziv da dođem do kuće njegovog druga. Nisam pretpostavljala da se nešto loše desilo. Kada sam stigla i ugledala žutu traku opreza, hitnu pomoć i policiju bila sam u šoku. Ali poslije par sekundi došla sam sebi, moje tijelo i um polako su postali svjesni najgore vijesti u mom životu.
Nažalost, nisam znala da drugi roditelji nisu odgovorni. Nikad nisam pomislila da pitam roditelje sinovljevih drugova gdje čuvaju svoje oružje, jer sam naivno pretpostavlja da su svi kao ja.
I ja sam vlasnik pištolja, ali mi nije palo na pamet da razgovaram sa nekim na temu oružja u kući. Nisam mogla da pretpostavim da roditelji mogu biti toliko neodgovorni, jer da sam znala da imaju pištolj koji drže na nebezbjednom mjestu nikada ne bih dozvolila sinu da ide tamo.
Postoji mnogo mjesta gdje može da se drži oružije, a ne da budu na dohvat ruke djeci. Ja nemam ništa protiv da neko ima pištolj. Noje je znao kako se rukuje njim. Kada je imao tri godine išao je u lov. Razlika između nas i mnogih drugih vlasnika oružja je u tome što mi razumijemo moć pištolja i kakve posljedice mogu da se dese ako je u pogrešnim rukama. Pištolj treba držati pod ključem i što dalje od radoznale djece, a pogotovo ne u dječijoj sobi. Ali bez obzira na to šta smo mi učili našeg sina, ništa od toga ga nije spasilo te noći. Bio je prepušten na milost i nemilost drugih ljudi.
Učite na mom primjeru. Od Nojeve smrti, počela sam da pratim statistiku i vidjela da se svakog dana čak devetoro djece nenamjerno ubije. Želim da ljudi shvate da je veoma važno da obrate pažnu na svoje oružje i da vode računa gdje drže pištolj. I, što je najvažnije, roditelji treba da pitaju jedni druge da li su pištolji na bezbjednom mjestu, mjestu kome dijete nema pristup. To jedno pitanje može da spase život vašeg djeteta.
Izvor: Prva.rs
