Ispovijest Srpkinje iz Vuhana – dio drugi

Pročitajte prvi dio.

“Vuhan, 26. februar. Direktor bolnice umire. Doktor koji je otkazao vjenčanje da bi se borio za život zaraženih ljudi trebao je da se vjenča na dan kada je UMRO!! Ej! Umro je! 28-godišnja djevojka, ljekar umire. Po naselju vidim ljude koji padaju od virusa, mlađe osobe. Kamion dva puta nedeljno dolazi ispred naselja, čujem čovjeka kako viče po naselju da u toliko i toliko sati stiže kamion koji dostavlja hranu i vodu. Zovem ambasadu, nema šanse da me evakuišu.. 34 dana. 34! Ja sam zatvorena u stanu, sama. Stranac u tuđoj zemlji. Borim se psihički kao lav sa sobom. Izdržaću, moram! Još malo, ovo je jaka zemlja. Prolaze dani..Počelo je, opada broj umrlih, raste rapidno broj izliječenih. Neki ne prihvataju bolnicu, već žele karantin u kući. Pranje ruku, luftiranje prostorije, higijena maximalna.. ovo je tek početak mog izlaganja o Koroni virusu, nastavak slijedi..

Još da dodam ovim putem bih da se zahvalim Ivici Dačiću, koji je danas boravio u Kini, što je pokušao da me izvuče iz Hubei provincije. Zasto ste vi gospodine bitni? A mi građani nismo!?.. e zato Srbija nikada neće ni biti ni približno ista kao Kina”.

Banjaluka.com