Sve čari ostrva Tinos: Biser u srcu Egeja (Foto)

Otprilike na sredini Egejskog mora, okruženo sebi sličnima, prostire se samo naizgled ogoljeno, ali veoma živo i koloritno ostrvo Tinos, koje pripada ostrvskoj grupi pod imenom Kikladi, jednoj od administrativnih jedinica Grčke.

Njegovo stanovništvo čine Grci pravoslavne i katoličke vjeroispovijesti, a ima četrdesetak malih slikovitih mjesta, više od 700 crkava i manastira te prelijepe pješčane i šljunkovite plaže.

Do Tinosa je moguće stići mnogobrojnim redovnim linijama feribota, kojima je spojen sa takozvanim kopnenim dijelom ove mediteranske zemlje. Iako nije toliko popularno odredište kao, recimo, Andros, Mikonos ili Santorini, koji takođe pripadaju Kikladima, grčki, ali i strani turisti rado ga biraju za mjesto gdje će provesti dane odmora.

Oni koji su to učinili zaklinju se da neće ostati samo na jednoj posjeti i da će doći ponovo bar još jedanput. Kad je tako, sigurno je da za to postoje mnogi razlozi, a mi ćemo pokušati da navedemo bar nekoliko najvažnijih.

Naime, ovo ostrvo nadaleko je čuveno po vjerskom ili hodočasničkom turizmu, jer se na njemu nalazi veoma poznata crkva Panagija Evangelista, posvećena Bogorodici, čiji se kult posebno poštuje u Grčkoj. Petnaestog avgusta ljudi iz cijele zemlje, ali i iz svih krajeva svijeta, dolaze tamo da bi se poklonili ikoni u toj crkvi. Najtvrđi u svojoj vjeri po sopstvenom zavjetu od luke do crkve dolaze puzeći (udaljenost oko 800 metara), što po prilično visokim temperaturama i uz ne tako mali uspon pričinjava znatan napor. Kada stignu do cilja i ispune svoj zavjet, okrijepe se molitvom i svetom vodicom, s osmijehom na licu i mirom u duši napuštaju ovo sveto mjesto.

A nešto prije podneva, svi zajedno, lokalno stanovništvo i mnogi posjetioci izađu u glavnu ulicu, gdje prate svetu ikonu od crkve pa sve do luke uz opšte veselje i svečanu muziku mornaričkih duvačkih orkestara. Biti dio tog događaja zaista pričinjava zadovoljstvo, jer smo dobili priliku da vidimo kako slavlje priređuju i doživljavaju Grci, ali i to kako mu doprinos, svojim neobično veselim tonom, daju gosti i naročito gošće iz Etiopije.

Onima kojima religiozne ceremonije nisu na prvom mjestu i koji žele predah od naporne svakodnevice, Tinos može da ponudi izrazito relaksirajući odmor, bez mnogo buke, a uz veoma prijatnu melodiju meltemija (sjeveroistočnog vjetra karakterističnog za Kiklade u periodu jula i avgusta) u kombinaciji sa ritmom staklenastoprozirnih talasa.

O broju sunčanih dana u godini suvišno je govoriti, valja samo navesti da smo od lokalnih stanovnika saznali da kiše nije bilo pola godine, što, naravno, ne utiče na snabdijevanje vodom.

Ako se nađete na ovom ostrvu, a ljubitelj ste pješčanih plaža te savršeno čistog i uz to prilično toplog Egejskog mora, bićete u problemu. Zašto? Zato što svaka od bezbrojnih plaža nudi sve to, pa je na vama “težak zadatak” da izaberete samo jednu ili da svaki dan posjetite neku novu, kao što je to bio slučaj s nama.

Za onoga ko ne želi da se zadrži samo na kupanju i sunčanju, postoji mogućnost iznajmljivanja ronilačke opreme ili upuštanja u avanturu jedrenja, za šta je pomenuti meltemi idealan.

Vjerujemo da među vama postoje oni kojima uživanje na plaži nije sve što očekuju od odmora. Za takve Tinos ima posebnu poslasticu. Rekli smo da na ovom ostrvu postoji četrdesetak naseljenih mjesta, uključujući i grad Tinos, koji se nalazi na njegovom jugoistoku. Po lokalnom kriterijumu, sva naselja, osim njega, su sela. Međutim, po našim mjerilima, ona čine nešto više. Ono što odmah možete primijetiti kad ih vidite s puta je plavo-bijela kombinacija boja. Ova arhitektonska crta tipična je za sva ostrva koja pripadaju Kikladima. Ako izdaleka posmatrate bijele jednospratne objekte, plavu stolariju na njima i mjesne crkvice, prva asocijacija koja će vam pasti na pamet biće grčka zastava. I baš kao plavo-bijeli barjaci, ova naselja dižu se i vijore iznad sivo-smeđeg kamenitog ambijenta ostrva. Što im se više približavate, postaju sve zanimljivija i prosto vas mame da kročite u njihove uske, ali veoma prozračne ulice.

Kad se napokon nađete u njima, dobijete osjećaj da ste zakoračili u prošlost, jer život u ovim mjestima nije poprimio one loše strane savremene svakodnevice. Mještani su znali kako sačuvati mir, skladne kombinacije boja i lagodan tempo življenja. To je glavni adut kojim privlače turiste, ali, opet, ne dozvoljavaju da im te vrijednosti iko od njih naruši, jer znaju da one nemaju cijenu.

Kao najkarakterističniji predstavnici ovih naselja izdvajaju se Isternija, Triandaros, Skalades, a naročito Volaks i nezaboravni Pirgos, koji je smješten na sjeverozapadu ostrva. Ako želite da posjetite nezvanični muzej arhitekture Kiklada na otvorenom, ovo mjesto se s potpunim pravom može nazvati tako.

Saznali smo da su ovdje sve građevine pod zaštitom države i da je i za najmanje sanacije potrebno odobrenje Ministarstva kulture. To nikako nije slučajno, jer čitavo selo predstavlja skladno i suncem osvijetljeno remek-djelo kroz koje su nas vodile njegove žile kucavice, uličice koje mještani nazivaju kalderimi. Mermer je ovdje omiljeni materijal i nalazi se gdje god da pogledate, zato u Pirgosu postoje mnoge zanatske radionice za njegovu obradu. Tu možete naći unikatne, odlično zamišljene, još bolje izrađene, ali za naš standard prilično skupe suvenire.

Zbog okruženosti mermerom nekako je logično da iz ovog mjesta potiče Janulis Halepas, jedan od najpoznatijih vajara Grčke. Njegova rodna kuća pretvorena je u muzej i u njoj smo, pored izvanrednih radova i ateljea, vidjeli šta u stvari znači jednostavna, ali potpuno funkcionalna tipična kikladska kuća iz druge polovine 19. vijeka.

U predvečerje, dok smo se vraćali iz Pirgosa u grad Tinos, pred našim očima brzo su promicale crkvice i zidani, neobično ukrašeni golubarnici, koji su još jedna od specifičnosti ovog ostrva.

Još brže je protekao naš boravak na ovom biseru u srcu Egeja, tako da smo, činilo nam se, već u sljedećem trenutku bili na brodu. Odatle, uz mnoštvo ljudi i vjetar koji je neprestano plesao po palubi, zapazili smo dva razigrana delfina, a oni su izranjali i opet se gubili ispod površine mora kao da su htjeli da nam požele srećno putovanje kući.

Za polizati prste

Poslije uživanja u blagodetima mora, sunca i vjetra na red dolazi veoma bogata grčka kuhinja. Ono što možemo reći o specijalitetima koje smo probali je da se ne razlikuju mnogo od naših jela, s tim, naravno, da su neizbježni mediteranski dodaci hrani poput origana, bosiljka i kaparija. Za svako glavno jelo na ovom ostrvu bili su obavezno vezani grčka salata ili dzadziki kojima smo dopunjavali mesom bogate ručkove i večere, a sve to zalivali izvanrednim lokalnim bijelim vinom. Nakon ovoga uz kafu bismo grickali lokum, čija proizvodnja na Tinosu ima viševjekovnu tradiciju. Ovakvo gurmansko uživanje nalazili smo u autentičnim tavernama ljubazno dočekivani i poslije odličnih hrane i pića još ljubaznije ispraćani tonovima buzukuja i baglamasa, koji uvijek veseli Grci odmila zovu i baglamadaki.

Izvor: Nezavisne