Slaba ocjena za Bolonjsku reformu

Veća mobilnost studenata i diplome koje bi se priznavale i van granica domovine. To su bili ciljevi Bolonjske reforme. Ipak, deset godina nakon početka primjene, na mnogim univerzitetima nisu baš oduševljeni rezultatima.

Ljetni je raspust i student Alexander Schreck danas nije u biblioteci Univerziteta u Bonu. Inače, on tu provodi mnogo vremena. Najmanje osam sati dnevno ovaj student ekonomije prati predavanja ili uči. Kada je raspust onda pronađe neki poslić ili praksu u nekoj firmi. To je tipičan život jednog njemačkog studenta u ovih deset godina od kako se počela primjenjivati Bolonjska reforma. U tom životu nema mnogo mjesta za druženja, hobije ili bavljenje sportom.

San o mobilnom studiranju

I nakon spomenute reforme, koja je u Njemačkoj uvedena 15.8.2002., i dalje su velike prepreke pred studentima koji žele da prodube znanje na nekom univerzitetu u inostranstvu. A upravo uklanjanje tih prepreka je bila jedna od glavnih zadaća tzv. “Bolonje”.

“Ako neko u inostranstvu obavi neki seminar i želi da mu to bude priznato u domovini, još uvijek nije siguran da će mu to uspjeti”, kritikuje Margaret Wintermantel, šefica njemačke Službe za međunarodnu razmjenu studenata DAAD.

Tek svaki peti student koji diplomira tokom školovanja odsluša jedan semestar u inostranstvu. Upravo Bolonjska reforma je trebalo da omogući mnogo veću mobilnost. Margret Wintermantel tvrdi da bi poželjno bilo da polovina studenata dio školovanja provede u inostranstvu.

Bolonjsku reformu je u proteklih deset godina potpisalo 47 država, svuda se studira po principu bakalaureusa i mastera (magistra), ali visoko školstvo još nije ujedinjeno na evropskom nivou.

Sve više studenata prekida školovanje

Horst Hippler, predsjedavajući Vijeća rektora njemačkih univerziteta, takođe ne podvlači pozitivnu bilansu ispod godina provedenih u Bolonjskom procesu. On otvoreno kritikuje sistem u kojem je otežan odlazak studenata u inostranstvo. Njegovo mišljenje se očito mnogo razlikuje od mišljenja njemačke ministrice obrazovanja Annette Schavan. Ona tvrdi kako je “Bolonja primjer uspješne evropske priče”. Ova reforma podstiče mobilnost studenata i vodi ka smanjenju broja onih koji prekidaju školovanje, tvrdi ministrica.

Stručnjaci ipak ne vjeruju u to. Jedna aktuelna studija pokazuje da 35 odsto studenata ne dođe ni do diplome bakalaureusa, što je tri odsto više nego 2010. godine. Na studijima koji se još uvijek odvijaju po starom sistemu samo 24 odsto studenata prekida školovanje. Neki u tome vide jasan signal da su studenti preopterećeni.

Bolonjski “burnout” sindrom

Generalni sekretar Udruženja njemačkih studenata Achim Meyer kaže kako je od uvođenja Bolonje bitno porastao broj onih koji traže savjetovanje u ovom udruženju. Prema jednoj internoj studiji udruženja, 83 odsto saradnika u biroima za psihološko savjetovanje ustanovilo je da je došlo do povećanog opterećenja studenata i do njihovog psihičkog iscrpljivanja.

Autorica studije Doreen Liebold navodi kako se studenti žale na pad koncentracije, na smetnje pri spavanju i na bolove u želucu. Mnogi od njih gube motivaciju za školovanje. Ako se ne sprovede “reforma reforme”, sve veći broj studenata će napustiti školovanje i patiće od tipičnih sindroma “burnouta”, nervnog sloma koji se bilježi kod rada u uslovima velikog stresa.

Izvor: dw