Sestre poslije 72 godine u zagrljaju

Tanija Delić (88) i Hedija Talić (82), rođene sestre, ovih dana susrele su se prvi put nakon punih 72 godine, a njihov susret protekao je uz mnogo neskrivenih emocija.

Životna sudbina i sticaj nesretnih okolnosti razdvojio je sestre u vihoru Drugog svjetskog rata. Sestre su rođene u selu Budimlić Japra, nadomak Novog Grada, gdje su provele zajedničko djetinjstvo. Njihov otac Bego Budimlić bio je poljoprivrednik. Pored dvije kćerke, imao je suprugu i sina, a živjeli su teškim seljačkim životom. Porodično zajedništvo prekinuo je Drugi svjetski rat i stradanje ovog sela tokom ljetnih mjeseci 1941. godine. Budimlići su od ratnog vihora spašavali živu glavu bijegom preko Une u obližnji hrvatski gradić Dvor. Sestre se prisjećaju meteža i opšteg haosa koji je tada vladao, a mlađa sestra Hedija izgubila se i odvojila od porodice. Sticajem okolnosti, tada desetogodišnja djevojčica, završila je u Domu za siročad u Banjaluci, gdje je provela period do kraja rata. Ostatak porodice se “potucao” po izbjeglištvu, a Tanija je tada upoznala budućeg supruga Huseina iz sela Modra, nadomak Sanskog Mosta. Tokom ratnih godina roditelji su im poginuli, a njihov sin emigrirao je u Sjedinjene Američke Države izgubivši svaku vezu sa zavičajem.

“Ljudi su poslije rata pričali razne priče. Neko je rekao da su svi otišli u Ameriku, dok su drugi tvrdili kako su svi poginuli u ratu. Izgubila sam svaku nadu da ću pronaći nekog svog”, priča nam Hedija.

Ona je svoju životnu egzistenciju zasnovala u Lukavcu, kod Tuzle, gdje je u braku izrodila četvoro djece. Starija sestra je životne godina provela u Modroj, gdje je zasnovala potomstvo, tri kćerke i dva sina. Do sudbonosnog susreta dvije sestre došlo je nakon što se Hedijin najstariji sin Fikret zainteresirao za porodične korijene. Preko Facebook mreže stupio je u kontakt sa kćerkom svoje tetke Safetom i izgubljene porodične niti su povezane. Sredinom prošle godine izgubljene sestre su se prvi put čule preko telefona, a ovih dana su se i susrele nakon punih sedam decenija.

“Bilo je suza i nevjerice. Iako je prošlo toliko vremena, obje se sjećamo oca, majke i brata, kao i najsitnijih događaja iz djetinjstva”, kažu zagrljene sestre uz nadu da će uspjeti ostvariti vezu i sa izgubljenim bratom ili nekim od njegovih potomaka.

Sastavljene životne niti, kažu, nikada više neće biti prekinute, a uskoro planiraju i upoznavanje svih članova njihovih porodica.

Izvor: Nezavisne