Srpska misica na braniku otadžbine: Ostavila šestoro djece i dala život za Kosovo

Imala je šestoro djece, srećan život, završen fakultet, titulu mis Srbije… A onda je 1999. obukla vojničku uniformu i dobrovoljno otišla na Kosovo i Metohiju da se bori za svoju zemlju.

„Braniću Srbiju i kad budem mrtva“, naslov je posljednje pjesme koju je napisala prije nego što je ubijena u zasjedi albanskih terorista. Imala je tada 42 godine i više nego dovojno zasluga da njeno ime ostane zauvijek upisano u analima istorije kao srpska heroina – Ljiljana Žikić Karađorđević.

Bio je 1. april kad je hrabra Ljiljana izgubila život kod sela Ljubenić kraj Peći. U ratnom dnevniku 125. motorizovane brigade ostalo je zapisano da je grupa vojnika noću upala u albansku terorističku zasjedu i da su, pored Ljiljane, poginula još dva pripadnika srpske vojske.

Ponos i uzor

Prije nego što je otišla u rat kao dobrovoljac Ljiljana je najboljoj prijateljici povjerila svu ušteđevinu i zamolila da brine o njenoj djeci ako se ne vrati. Međutim, čim je stigla vijest o Ljiljinoj herojskoj pogibiji, njena „prijateljica“ je djecu ostavila u Centru za socijalni rad i sa ukradenim novcem zauvijek nestala. Dina i Alberto, Ljiljina najmlađa djeca, imali su sreće jer je u to vrijeme jedna divna žena koja se takođe zove Ljiljana planirala da usvoji dvoje mališana. Dina, koja je tada imala samo sedam godina, nije shvatila šta se dešava sve dok je ujak nije doveo na majčin grob i dok nije vidjela njenu sliku.

“I dan-danas mi mnogo nedostaje. Kad god sam u nekim problemima, ja odem na njen grob, tako sjednem i imam osjećaj kao da sjedim mami u krilu. Ona će uvijek biti moj ponos i uzor. Malo je ljudi koji bi u današnje vrijeme isto postupili. Oni koji je osuđuju što je ostavila djecu za mene su kukavice i to su samo njihovi izgovori jer nikada ne bi mogli da budu hrabri kao moja mama”, kaže za Srpski telegraf Dina Galorini, koja je danas slika i prilika majke.

Djeca žive u slozi

Posebno je srećna što je, kaže, ispunjen jedan od najvećih Ljiljinih snova – da joj djeca žive u slozi. U prvom braku rodila je Đeni i Marka, a u drugom Dina, Maura, Alberta i Dinu. Jedino je Dina ostala u Srbiji, ali su svi jako povezani.

“Ne želim da živim u nekoj drugoj zemlji. Srbija je moj jedini dom”, poručuje Dina, koja, osim po izgledu, na majku-heroinu liči i po svemu drugom.

Borci sa Košara o Ljiljani

“Došla je kao dobrovoljac da se bori za otadžbinu. Velika žena! Poginula je u okršaju s terorističkom grupom OVK. Ostavila je šestoro djece za sobom i ne smije biti zaboravljena nikada”, Ljubinko Đurković, pukovnik.

“Zaslužuje najveća priznanja. Svaki grad bi trebalo da ima ulicu Ljiljane Žikić Karađorđević. Ona je Milunka Savić ovog vremena”, Darko Anđelković, borac.

Inženjer, umjetnica, donator….

Ljiljana Žikić Karađorđević je rođena u Kragujevcu 9. marta 1957. godine. Kao dijete je glumila u Kragujevačkom pozorištu „Joakim Vujić“. Pohađala je muzičku i baletsku školu. Diplomirala je na beogradskom FON, a 1978. godine je pobijedila na izboru za mis Srbije. Njeno lice krasilo je brojne naslovne strane u bivšoj Jugoslaviji, a glumila je i u filmovima – „Tigar“, „Balkan ekspres“, „Grlom u jagode“… Voljela je da piše rodoljubivu poeziju. Dijelila je donacije i pomagala onima kojima je to bilo potrebno. Bila je veliki prijatelj princa Tomislava Karađorđevića. U Vojnom muzeju u Nišu čuva se njena fotografija i posljednja pjesma.

„Braniću Srbiju i kad budem mrtva“ naslov je njene posljednje pjesme, napisane nekoliko dana prije smrti.

“Braniću Srbiju i kad budem mrtva

I kad umrem, ja ću nogom opet stati

da stojim ko hrabra i visoka stena.

Pogled će večno granicu da prati,

ni grob mi neće reći da me nema.

Izniknuću svuda gde se miče cveće,

gde vazduha ima i gde nema, tamo

za sve ću biti i za šta se ne zna

i za ono koliko možemo da znamo.

Stražar ću biti surovi i strašni,

tuđin i lopov da stalno se plaši

jer Srbin ne može da se zove robom,

Srbija tu su svi vekovi naši.

Čuvaću granicu srpske zemlje moje,

oprost za grumen neću dati nikom.

Moje će ruke hleb svakom da nude,

al’ Srbiju nikad, to je sve što imam!”

Izvor: patriot.rs