Potresno prisjećanje na kobni avgust: “Oluja” im odnijela tatu i djedu, ranila trudnu majku, uprkos tome ne mrze nikoga (Video)

Porodica Stijelja, brat i dvije sestre, Sava, Aleksandra i Tanja od kada su 1995. godine došli u Beorgad žive kao podstanari, bez roditelja. “Oluja” im je odnijela tatu i djedu, a ranila trudnu majku.

U koloni Srba protjeranih iz Krajine, među 220.000 ljudi našla se i četvoročlana porodica Stijelja. Otac porodice poginuo je u koloni, dok je njegova trudna supruga nakon ranjavanja, preminula na porođaju. Troje djece odraslo je u Barajevu kod rodbine. Blic je posjetio ovu porodicu koja je ispričala potresnu ispovijest na kobni avgust 1995.

“Imam dvije slike. Prva je život sa roditeljima, sjećam se starih kuća, dvorišta, a druga slika je kada smo počeli da bježimo. Sljedeća scena je tata u kolima sa djedom i još dva čovjeka. Ispred njega smo bili mi u kamionu sa ceradom. Mama me je zagrila, avioni su se vratili i u tom trenutku počela je paljba. Geler je pogodio mamu u desnu u ruku, a brata u lijevo uvo. Mene je geler pogodio u ruku, nastao je haos u kamionu, zaustavili smo se” – ispričala je Aleksandra Stijelja.

Ona je dodala da se sjeća kako je vidjela tatin automobil da gori.

“Baka mu je prišla, držala ga za ruku i plakala. Počela je da vrišti i to je posljednje čega se sjećam. Probudila sam se u bolnici sa bratom. Shvatila sam tada da sam izgubila tatu” – prisjeća se Aleksandra.

Njen brat Savo kaže da slike ranjene majke i sestre ne može lako da zaboravi.

“Tek u bolnici sam postao svjestan da tata i djed nisu više sa nama” – rekao je on.

Tri sedmice nakon supruga Mirka, pošto se porodila, umrla je Vedrana Stijelja, Savina, Aleksandrina i Tanjina mama.

“Uglavnom sam srećna, ja jesam srećna, lijepo nam je u životu, ali roditelje niko ne može da zamijeni” – kroz suze priča Aleksandra i dodaje.

“Kada mi se desi nešto lijepo, počnem da plačem. Sjetim se roditelja i bude mi krivo što nisu sa nama. Taj 5. avgust ne znam kako da opišem. Nije to samo taj jedan dan. Meni su svi ljudi dobri, tako gledam na svijet i tako sam naučena”.

Brat Savo kaže da ne može da mrzi nikoga određeno.

“Da oprostim ne mogu. Izgubio sam roditelje, nisam izgubio kofer pa da praštam. Roditelji su stalno prisutni u mojim mislima. Treba ići naprijed, a ne osvrtati se u prošlost. Sada imam djecu i trudim se da im bude sve bolje. Oni su moje svjetlo na kraju tunela” – kazao je on.

Izvor: Blic/ Željka Mrđa