Radnici se najviše plaše gubitka posla

Radnici u Srpskoj imaju jedan strašan problem, a to je da kod njih postoji permanentni strah od gubljenja posla. Drugi strah je strah od nedobijanja plata i neuplaćenih doprinosa, tako da iako su se stvari vremenom malo i popravile u vezi s tim pitanjem, i dalje ovi strahovi predstavljaju veliki problem.

Rekla je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić.

Neuređeno tržište rada velika je omča oko vrata radnicima. Jedna rečenica koju često kazuju pojedini poslodavci je strašna, a ona glasi “Ako nećeš da radiš za 100 ili 200 maraka, na Zavodu je 156.000 nezaposlenih, koji jedva čekaju takvu platu”. Između nemati i imati koricu hljeba naš radnik bira imati je i to je potpuno razumljivo. Zbog toga treba prepoznati ovaj problem i trebamo ohrabriti jedni druge, jer borba za radnika u privredi, istovremeno je borba i za druge radnike – istakla je Mišićeva.

Kako će ove godine Prvi maj – Međunarodni praznik rada, obilježiti Savez sindikata RS?

Prvi maj kao praznik rada se već dugo vremena na prostorima Republike Srpske, ali i cijele BiH ne obilježava slavljenički, naprotiv, on se obilježava da se iskažu zahtjevi prema socijalnim partnerima, Vladi i poslodavcima. Karakteristično je da smo ove godine tokom cijelog aprila počeli sa raznim aktivnostima vezanim za 1. maj, a jedna od najznačajnijih aktivnosti biće poziv Vladi RS i predsjedniku RS, gdje smo do sada iznijeli najjače zahtjeve, za koje očekujemo odgovore na sastanku 11. maja.

Koje probleme ćete iznijeti nadležnima i kakve odgovore očekujete na tom sastanku?

Nadamo se da ćemo na sastanku koji slijedi dobiti temeljne odgovore, koji su okosnica i pokušaj preokreta kada je u pitanju pozicija svih zaposlenih u Srpskoj, ali i pozicija onih koji godinama čekaju posao. To je ono što je i karakteristično za obilježavanje ovog praznika. Svaki od granskih sindikata, koji čine Savez sindikata ima određene aktivnosti u svojim granama, tako da je to način na koji ćemo obilježiti 1. maj i iskazati po ko zna koji put koliko imamo problema. Ne bismo smjeli, posebno kada je u pitanju primjena i poštovanje zakona, da imamo nesposobne kontrolne organe, jer posljedica njihove nesposobnosti ili nedovoljnog angažmana jesu upravo poluprazni fondovi PIO i zdravstva, odnosno jedan oblik eksploatacije radnika od značajnog broja poslodavaca u Srpskoj. Ipak, ne treba zaboraviti da u RS postoje i dobri poslodavci, koji su u ovoj godini i povećali plate i koji sa sindikatom funkcionišu u smislu pravog socijalnog dijaloga.

Kakav je danas položaj radnika u RS, odnosno koliko se u RS poštuje Zakon o radu koji garantuje minimalna radnička prava?

Mi smo tokom cijele prošle, ali i ove godine, nizom štrajkova, protesta i iskazivanjem nezadovoljstva potvrđivali svaki put koliko se kod nas primjenjuje Zakon o radu, odnosno koliko se ne primjenjuje u potpunosti, što za posljedicu ima ne samo to da je radnik ugrožen, kao i njegova egzistencija, nego je i kompletan sistem ugrožen. Ono što je vrlo važno istaći jeste da je zamjerka Saveza sindikata prema Vladi to što se najmanje govori o radu. U Srpskoj se ne prepoznaje Ministarstvo rada i to je činjenica. Dakle, ne govori se o onome što je strategija zapošljavanja, ne govori se o akcionim planovima zapošljavanja i ne može se vidjeti ono što je rad Vlade u sektoru rada. Sa ovim problemom smo upoznali i predsjednika Vlade RS, jer primjena Zakona o radu u ovom trenutku je nešto što je prioritet. Veoma je loše ako se ovaj zakon ne primjenjuje, jer je to odraz toga da imamo kontrolne organe čiji jedan dio apsolutno ne želi da primijeni svoja ovlašćenja u onome što im je posao. Da sve ne bude crno, mi smo od prošlog 1. maja uradili nekoliko krupnih stvari za radnike u RS, a najvažnije od svih da smo odbranili stečena prava kroz Zakon o PIO, a dobili smo i Zakon o poreskom postupku, i prvi put poreski inspektor kontroliše da li je plata radniku isplaćena i na koji način.

Sa kojim problemima se radnici u Srpskoj najčešće suočavaju i na koji način ih je moguće riješiti?

Radnici u Srpskoj imaju jedan veliki problem, što su i naša istraživanja pokazala, a to je da kod njih postoji permanentni strah od gubljenja posla. Drugi strah je strah od nedobijanja plata i neuplaćenih doprinosa. Iako su se stvari vremenom malo i popravile po tom pitanju, i dalje predstavljaju veliki problem. Radnici se jednostavno plaše da će izgubiti svoje radno mjesto. Neuređeno tržište rada velika je omča oko vrata radnicima. Jedna rečenica koju često kazuju pojedini poslodavci je strašna, a ona glasi “Ako nećeš da radiš za 100 ili 200 maraka, na Zavodu je 156.000 nezaposlenih, koji jedva čekaju takvu platu”. Između neimati i imati koricu hljeba naš radnik bira imati je i to je potpuno razumljivo. Zvog toga se treba prepoznati ovaj problem i potrebno je da ohrabrimo jedni druge, jer borba za radnika u privredi, istovremeno je borba i za druge radnike.

Prioriteti

Šta će biti prioriteti sindikata RS u borbi za radnička prava u idućem periodu? Šta je to neophodno učiniti da se poboljša položaj radnika?

Mnogi radnici ne koriste godišnji odmor, jer im poslodavci to ne daju, iako im je odmor zakonski omogućen. Ne primjenjuje se svuda ni okvir za isplatu najniže plate, a prepreka u našem radu je i zabrana sindikalnog djelovanja. Do sada smo najkrupnije zahtjeve iznijeli predsjedniku RS, a to su prije svega dosljedna primjena zakona i sankcionisanje, te se nadamo pozitivnim rješenjima. Nijedan poslodavac ne bi trebao i ne smije dobiti novac iz budžeta, ako dosljedno ne primjenjuje Zakon o radu i kolektivne ugovore.

 Izvor: Glas Srpske