Puškom na mladicu

Na području Banjaluke ribokradice organizuju straže da bi izbjegli čuvare, služe se telefonima, znakovima, pa i Morzeovom azbukom, ali ni to im ne pomaže protiv malobrojne ali vrijedne čuvarske službe.

Koordinator čuvara Sportsko-ribolovnog društva Banjaluka, ili skraćeno „šef”, Marinko Popović, među ribolovcima i ribokradicama ima status najstrožeg među čuvarima. Ovim poslom bavi se 17 godina, prije toga je bio u policiji, a na pitanje koji posao je teži, policijski ili čuvarski, Popović bez oklijevanja tipuje na ovaj drugi.

“Mnogo je teže biti čuvar! Kada ste policajac, uniforma vas štiti od raznih budala. A ovako, u civilu, nije rijetkost da nas napadnu, i to ne samo šakama nego i oružjem, ali imam sreće, znam da se bijem. Pored toga, malo nas je. Samo nas je trojica i nekoliko volontera, a imamo 100 kilometara toka, koji treba da čuvamo. Nekad je to nemoguća misija, telefon zvoni po stotinu puta dnevno. Od svih ljudi koje kontrolišemo, najmanje 10 odsto su problematični tipovi. Često idemo sa policijom, jer se dešava da ljudi koji naprave prekršaj napadnu čuvara ili mu izbuše gume na automobilu. Ipak, dobra strana je to što sam stalno na vodi. Nisam uzeo godišnji odmor već 21 godinu, a ni slobodne dane ne koristim, nisu mi potrebni. Ionako ne mogu da ne budem na rijeci”, kaže Popović.

Najčešći prekršaj Banjalučana u ribolovu je lov tokom mrijesta, kada čuvari rade po 24 sata. Tu je i ribolov mrežama, kao i „ribolov” bombama, kao i ribolov na lajner, podvodnim mušicama i živim mamcima. Iako je „bombaša” sve manje, još ih ima. Poseban problem predstavlja ribolov podvodnom puškom, koji prijeti da uništi mladicu u Vrbasu.

“Kada je mrijest, na terenu smo cijelu noć. Pored Vrbasa, pokrivamo i Vrbanju, Krupu, Gomionicu, Švrakavu i mnoge druge tokove. Nemoguće je svuda stići na vrijeme. Nedavno smo uhvatili bombaše, nije ih bilo 10 godina, a opet smo ih našli kod Željezničkog mosta. Ima i mreža, a jedan od najvećih problema su ljudi sa podvodnim puškama. Mladica je mirna riba i ne može da pobjegne, pogotovo u kanjonu, a oni to koriste i vade matične jedinke. Radi se o organizovanoj grupi kriminalaca. Imaju svoje straže, recimo jedan stoji na putu, on dojavljuje drugom koji stražari na obali, a taj sa dva kamena, Morzeovom azbukom, upozorava ronioca. Lupanje kamena o kamen na vodi čuje se jasno na stotinu metara. Jedino rješenje je da ih uhvatimo kad izlaze iz vode ili pored automobila, mada je teško, jer su zaista organizovani. Ipak, zaustavićemo ih, postavljamo straže duž cijelog Vrbasa”, kaže Popović.

Kazne za krivolovce su rigorozne, a kako kažu čuvari, nema opraštanja. Za neposjedovanje ribolovačke dozvole, kazna je od 300 do 900 maraka plus sudski troškovi. Za ribolov podvodnom puškom može da se dobije i zatvorska kazna. Međutim, kad je riječ o najmlađim krivolovcima, njima se često progleda kroz prste.

“Što se tiče neposJedovanja dozvole, kazne su dosta visoke. Međutim, uvIJek damo rok od 15 dana da čovek izvadi dozvolu, a ako se to ne desi, onda slijedi dalji postupak. Što se nas tiče, mi prijavljujemo poljoprivrednoj inspekciji grada. Pored kazni za neposjedovanje dozvole, primjera radi, svaka ulovljena pastrmka koju nađemo je 100, a svaka mladica 1000 maraka. Među čuvarima važim za najstrožeg, kod mene nema pardona. Opet, što se tiče klinaca bez dozvole, tu smo svi malo blaži, idemo da ih posavjetujemo, prije pisanja kazne. Mjesečno imamo desetak kažnjenih ribokradica”, kaže šef banjalučkih čuvara.

U SRD „Banjaluka” posebno su ponosni na školu za ribolovce, koju svake godine organizuju za najmlađe Banjalučane.

“Svake godine imamo stotinak polaznika ribolovačke škole. Od toliko njih, 30 će sigurno ostati ribari. Škola počne prve sedmice letnjeg raspusta i za sedam dana ih naučimo da prepoznaju ribe, da vežu udice, uče prvu pomoć i mnoge stvari potrebne svakom ribolovcu. Po završetku dobiju dozvolu, kapu i štap za pecanje, a većina ih ostane na vodi i nastavi sa ribarenjem”.

Izvor: Press