Pročitajte potresno pismo o zaklanom Nišliji

Mladi Nišlija Vuk Stojiljković (22), student medicine iz Niša, ubijen je u ponedjeljak uveče. Od prijatelja se u svom blogu oprostila Nišlijka, njegova prijateljica, potresnim riječima.

Foto: Ilustracija / Flickr / Shandi-lee

Nišlija Vuk Stojiljković (22), student medicine iz Niša, ubijen je u ponedjeljak uveče. Njemu je ubodima nožem presudio D. S, koji ima svega 20 godina.

Svirepo ubistvo ovog uzornog mladića potreslo je cijeli Niš, a Vukova drugarica od njega se oprostila potresnim blogom.

Pročitajte njen potresni tekst:

“Sinoć je Vuk Stojiljković, dvadesetdvogodišnji student medicine iz Niša izašao na piće s drugaricom.

Sinoć su ga iz kafića, oko 20h izvukla dva dvadesetogodišnja momka i zaklala. Vuk je ubijen sa više uboda nožem u predjelu grudi, vrata i stomaka.

Dvadesetdvogodišnji student medicine.

Dvadesetdvogodišnji sin i unuk. Prijatelj. Momak. Zaklan. Nožem izboden do smrti. U osam uveče. Zaklano dijete. U sred parka Svetog Save. Svetog. Zaklan.

Sinoć je jedna majka stavila večeru u rernu, za sina, da jede kad se bude vratio iz grada. Dvadesetdvogodišnjeg sina. Uči da postane ljekar. Ponos majčin.

Sinoć je ta ista majka navukla crnu maramu na glavu i morala da zove pogrebnu službu i da utvrdi detalje sahrane svog sina. Zdravo, pravo dijete. Izašlo na piće. Čak nije ni bilo kasno. Zaklan. Sin. Dijete. Drug. Čovjek.

Budući ljekar. Budući otac. Zaklan. Prekinut život.

Nema više ni sina, ni prijatelja, ni brata.

Samo leš koji treba sahraniti.

Samo fleke od krvi na asfaltu, tu u parku.

Tu gdje su ga zaklali dvadesetogodišnjaci.

Sinoć je neko ko ima DVADESET godina nosio u svom džepu nož s namjerom da zakolje mladića. Sinoć su dva dvadesetogodišnjaka nožem ubadala momka i gledala kako ovaj umire. Kako mu oči umiru.

Kako neko stigne za dvadeset godina da izgubi ljudskost i postane koljač i ubica? Kako neko odraste u to?

Sinoć je naš vršnjak i kolega, Vuk Stojiljković, s predumišljajem hladnokrvno zaklan.

Vuk nikada neće diplomirati.

Vuk nikada neće proputovati svijet.

Vuk nikada neće ostvariti svoje snove.

Vuk nikada više neće vidjeti proljeće.

Vuk se poslije ovog ispitnog roka neće pojaviti na predavanju.

Vuk više nikada neće večerati sa svojom majkom.

Vuk Stojiljković je ubijen 10. februara 2014. godine. Ono što je naša dužnost jeste da pratimo sudski proces i kazne koje će dobiti Vukove ubice. Naša obaveza kao građana, ljudi, roditelja, braće, sestara, prijatelja jeste da se postaramo da osobe koje su zaklale Vuka budu smještene u zatvor onoliko dugo koliko zakon za takav krvoločan zločin nalaže.

Naša je dužnost i da svoju djecu edukujemo i vaspitamo da poštuju tuđ život onako kako poštuju svoj, i naš, i da ga gledaju kao svetinju.

Počivaj u miru.

J.”

Izvor: Telegraf