Prevarama jurišaju na zgradu Radio Banjaluke

Plac u centru Banjaluke, koji je bio u vlasništvu Radio-televizije RS, odmah nakon što je prešao u posjed preduzeća “Integra inženjering” kao način plaćanja gradnje RTV Doma, postao je meta zemljišne mafije koja je po oprobanom receptu “iz rukava” izvukla navodne nasljednike.

Prodaja

Sada aktivirani navodni nasljednici kuće, kućišta i dvorišta površine 1.685 kvadratnih metara pojavili su se iznenada 7. avgusta 2009. godine i tužili grad Banjaluku, RTRS i bivšeg vlasnika ove imovine Anu Skribinski, stavljajući u zemljišne knjige zabilježbu o sudskom sporu.

Od tada predmet u Osnovnom sudu Banjaluka miruje, a “Integra inženjering” onemogućen je da raspolaže svojom imovinom.

Riječ je o kući i placu koje je Mladen Ćurčija prodao Ani Skribinski 31. decembra 1947. godine, o čemu je zaključen i ugovor koji je u posjedu Glasa.

Valjanost tog ugovora, poslije više od 50 godina, pokušavaju da ospore rođaci industrijalca i vlasnika prve parne pekare u Banjaluci Ćurčije, koji je umro 1966. godine.

Tom tužbom Milica Mint iz Beograda, Ljiljana Ćurčija i Ivana Ruzkovski iz Zagreba su putem opunomoćenika advokata Siniše Marića iz Banjaluke podnijeli tužbu protiv grada Banjaluka, RTRS-a i mrtve Ane Skribinski.

Zanimljivo je i to što tužba nije podnesena protiv “Integra inženjeringa”, iako je ovo preduzeće vlasnik i korisnik imovine.

Navodni nasljednici Mladena Ćurčije tužbom traže da se poništi kupoprodajni ugovor, a kao razlog navode da “prodavac Mladen Ćurčija nikad nije potpisao ugovor o prodaji” i da mu “nije isplaćena kupoprodajna cijena”.

Međutim, ovaj ugovor o prodaji je u posjedu Glasa i nosi datum 31. decembar 1947. godine.

U tom ugovoru, koji je zaključen u Sreskom sudu Banjaluka u prisustvu sudije Mirjane Pašalić i voditelja zemljišnih knjiga Branka Vasića, piše da je Ana Skribinski Ćurčiji plac i kuću platila 260.000 dinara, a državi porez u iznosu od 27.300 dinara.

U posjedu “Glasa Srpske” je i izjava Mladena Ćurčije od 19. januara 1949. godine iz koje se vidi da je kuća prodata legalno, a u toj izjavi Ćurčija objašnjava na šta je potrošio novac od prodaje kuće.

Prevare

Iznenada “aktivirani” nasljednici očigledno su znali da ugovora o kupoprodaji iz 1947. godine nema ni u gruntovnici, ni u Administrativnoj službi grada, pa su se odlučili na pokušaj prevare.

Međutim, nisu bili upoznati sa činjenicom da uvijek ostaje pisani trag, te da se svi ugovori pohranjuju u Arhiv RS, gdje se nalazi i ovaj.

Dobro upućeni u mahinacije zemljištem u Banjaluci navode da i iza ovog pokušaja nezakonitog dolaska do imovine stoji već uhodani tim ljudi sa jednim poznatim banjalučkim posrednikom na čelu koji se i ranije “istakao” u otimanju imovine grada Banjaluka na sličan način.

A na sličan način prije nekoliko godina izvršena je kupoprodaja atraktivnog zemljišta u centru Banjaluke.

Radilo se o 1.281 kvadratnom metru zemljišta na potezu od Narodnog pozorišta do Banskog dvora.

Kvadratni metar tada je tu procijenjen na vrijednost od 1.000 KM. Taj plac prodavan je i isplaćen dva puta i korisnicima i nasljednicima zemlje.

Prvi put dio zemljišta otkupila je Gradska uprava 1991. godine od korisnika i isplatila ih, a drugi put tu istu parcelu prometovali su navodni nasljednici vlasnika zemljišta i to 2005. godine bez znanja i ponude preče kupovine Gradskoj upravi.

Vjerovali ili ne, riječ je o nasljednicima istog Mladena Ćurčije i to istim ovim koji se i sada pojavljuju, a to su Milica Mint iz Beograda, Ljiljana Ćurčija i Ivana Ruzkovski iz Zagreba.

Od njih su ovu parcelu kupili Mirko Trivić i Branko Kovačević, iako je grad 1991. godine otkupio dio tog zemljišta od korisnika za šta im je isplatio naknadu.

Taj predmet završio je na sudu i donesena je presuda da se zemljište vrati u prvobitno stanje tj. da se vrati gradu čime je onemogućen kriminal i bespravno sticanje elitnih gradskih lokacija.

Advokat Siniša Marić juče nije želio da da izjavu “Glasu Srpske”, dodajući da za to nema odobrenje klijenata.

Skribinski prodala gradu

Ana Skribinski je plac i kuću kupila od Ćurčije 1947. godine, a potom 1956. godine prodala opštini Banjaluka, a i taj ugovor je u posjedu “Glasa Srpske”.

Opština Banjaluka je plac poslije kupovine na korišćenje i raspolaganje dodijelila gradskom Savezu boraca.

Savez boraca i opština 1969. godine vlasništvo su prenijeli na Radio Banjaluku. Kako je Radio Banjaluka prerasla u Radio RS, ta imovina postaje imovina RTRS-a 1992. godine.

RTRS ovim placem plaća gradnju nove zgrade RTV doma “Integra inženjeringu”. “Integra” se u zemljišnim knjigama upisuje kao vlasnik, ali u Z. K. ulošku ne može, jer stoji zabilježba sudskog spora pokrenutog 2009. godine.

Advokat Pucar

Opunomoćenik RTRS-a advokat Miljkan Pucar kaže da su navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.

Potpuno su nedokazani i neubjedljivi navodi tužitelja da Ćurčija nije zaključio ugovor s Anom Skribinski. Nevjerovatno je da bi ugovor u to vrijeme mogao da prođe tadašnje rigorozne kontrole prometa nekretnina, kada je država prethodno davala odobrenje za uknjižbu vlasništva u zemljišnim knjigama – kaže Pucar.

Pucar kaže i da RTRS, koja je takođe tužena, ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer RTRS nije ni vlasnik ni posjednik navedenih nekretnina.

Izvor: Glas