Presuda plod trikova sudija

Sudija Haškog tribunala iz Zambije Priske Nijambe istakla je u izdvojenom mišljenju na prvostepenu presudu penzionisanom generalu Vojske RS Zdravku Tolimiru da je on osuđen prihvatanjem dokaza koji ne bi podržavali zaključke dvoje članova sudskog vijeća ako bi se primijenilo načelo van svake razumne sumnje.

Sudija Nijambe, koju su prilikom donošenja presude preglasala preostala dva člana sudskog vijeća, pozivajući se na klasične pravne principe i navodeći dokaze predočene tokom suđenja ubjedljivo dovodi u pitanje osnovanost svih glavnih tačaka presude. Citirajući jurisprudenciju samog Haškog tribunala, Nijambe ističe da optuženi ne može biti proglašen krivim osim ako je to jedini razumni zaključak, koji se u “slučaju Tolimir” ne može izvesti.

Sudija Nijambe je upozorila na opasnost od sve češće prakse prihvatanja iskaza svjedoka saradnika navodeći da se za njih mora pretpostaviti da teže pribavljanju neke koristi, bar smanjenju kazne, kada ulaze u nagodbu sa tužilaštvom.

Zaključujem da su iskazi nekih od tih svjedoka Momira Nikolića i Dražena Erdemovića obezvrijeđeni sopstvenim interesom – navela je Nijambe.

Nikolićev iskaz je bio jedini ili glavni izvor na kojem se zasniva veliki broj ključnih teza dva člana sudskog vijeća.

U vezi sa iskazom četvorice bivših pripadnika holandskog bataljona i posmatračke misije UN, koji u svim srebreničkim predmetima rutinski i uvježbano nastupaju kao svjedoci optužbe, sudija Nijambe izražava visok stepen skepse u vezi sa njihovom objektivnošću i ukazuje na nedostatke nezavisnih dokaza za veliki dio njihovih tvrdnji.

Kada je u pitanju dio presude koji govori o prirodi sukoba u Srebrenici, sudija Nijambe navodi da se većina u sudskom vijeću poslužila trikom tako što se za potrebe svojih argumenata oslanja na sadržaj direktive 7 u kojoj se govori o srebreničkoj operaciji ignorišući kasniji operativni plan sadržan u direktivi 7/1, gdje se ne pojavljuje neprimjerena terminologija u vezi sa stvaranjem nemogućih uslova za stanovništvo Srebrenice.

Većina je jednostavno birala izvore koji su išli u prilog njihovoj tezi izostavljajući sve ono što tome protivrječi. Zaštićena zona nije bila demilitarizovana i samim tim enklava nije mogla da zadrži pretežno civilni karakter. Akcije koje je preduzimala Vojska RS zato se ne mogu u načelu smatrati kao napadi na civile. Iz toga proizlazi da napad na Žepu nije imao za cilj civilno stanovništvo. Ne usvajam gledište da su enklave mogle ostati neprikosnovene dok istovremeno pružaju utočište za operacije koje izvodi Armija RBiH. Samim tim ne slažem se sa nalazom većine da se svaki napad na enklavu ima nužno računati i kao napad na civilno stanovništvo – istakla je sudija Nijambe.

Haški tribunal je osudio Tolimira na doživotni zatvor, proglasivši ga krivim za genocid nad muslimanima u Srebrenici i Žepi 1995. godine. Tolimir je kao član udruženog zločinačkog poduhvata proglašen krivim za genocid, udruživanje radi počinjenja genocida, istrebljenje, ubistva, progon i prisilno premještanje.

Flige i Mindua

Predsjedavajući sudskog vijeća bio je njemački sudija Krištof Flige, koji je u intervjuu njemačkom “Špiglu” 2009. godine javno postavio pitanje svrsishodnosti korišćenja izraza genocid za situacije u kojima bi masakr ili masovno ubijanje bili potpuno adekvatni termini. Poslije protesta srebreničkog lobija Flige je napustio sudsko vijeće koje je sudilo Radovanu Karayiću. Poslije perioda neaktivnosti imenovan je za predsjedavajućeg sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira, a upravo je Flige potpisao da se u Srebrenici dogodio genocid.

Član sudskog vijeća Antoan Mindua iz Konga djelimično je izdvojio mišljenje na presudu Tolimiru, navodeći da se institut udruženog zločinačkog poduhvata ne pominje u Statutu Haškog tribunala. Mindua je ipak prihvatio učešće Tolimira u udruženom zločinačkom poduhvatu.

Izvor: Glas