Porođaj u lisicama: Život u najgorim ženskim zatvorima Amerike

Poznati britanski novinar ser Trevor Mekdonald posjetio je zatvorenice u dva najzloglasnija američka zatvora visokog stepena obezbjeđenja – Popravnoj ustanovi Rokvil i Ženskom zatvoru Indijane.

U njima se susreo sa ženama osuđenim za višestruka ubistva, ubistvo sopstvene djece, nasilnim pripadnicama bandi koje su žrtvama pucale u lice, ali i majkama koje podižu bebe u zatvoru i ženama koje su bile prinuđene da se porađaju lisicama vezane za krevet.

Zatvorski svijet, prepun nasilja, manipulacija i zavođenja, lični na svijet iz najstrašnijih noćnih mora koji je uglednog novinara ostavio užasnutim, ali ispunjenim sažaljenjem prema njegovim stanovnicama, od kojih mnoge nikada više neće osjetiti slobodu.

Jedan od najdrastičnijih primjera za Mekdonalda predstavlja Sindi Vajt, koja je u zatvoru već 38 godina, duže od ma koje druge žene u Indijani. Ona je osuđena kao tinejdžerka, jer je podmetnula požar u kom je izgorjelo šestoro ljudi sa kojima je živjela.

Sobe za izolaciju

Vajt tvrdi da je bila žrtva zlostavljanja i da je podmetanje požara bio njen poziv u pomoć, pokušaj da pobjegne kada svi izađu napolje, ali da su stvari krenule naopako i vatra se otela kontorli.

Ona nikad nije vozila kola, bila na sastanku sa mladićem, imala račun u banci ili zasnovala sopstvenu porodicu. Umjesto toga, osuđena je na doživotnu robiju, a porodicu je stvorila u zatvoru.

– Ovde smo sve u istom čabru: povrijeđene, razočarane. Lakše je kad se zbližite s nekim ko vas razumije. Probam da nađem nekoga kome je gore nego meni, a potreban mu je zagrljaj, ili lijepa riječ – objašnjava svoj pristup drugim zatvorenicama Vajtova, kojoj su svi zahtjevi za pomilovanje odbijeni i vjerovatno nikad neće ugledati slobodu.

U vezama sa drugim zatvorenicama utjehu nalaze i druge žene, kojih u SAD u zatvorima ima više nego bilo gdje drugdje u svijetu. Dezire Henok, osuđena za oružanu pljačku, tvrdi da ranije nije bila gej, ali da je u zatvoru postala.

– Ovo je najviše gej mjesto na svijetu – konstatuje ona i smatra da sve počinje željom da se pobjegne od usamljenosti.

Većina žena zavodi druge zatvorenice, ali neke za metu uzimaju i čuvare. Takav je slučaj sa Sarom Pender, osuđenom za nagovaranje i pomoć u dvostrukom ubistvu, koja je uspjela da zavede čuvara koji joj je pomogao da pobjegne. Zbog toga je, pored 110 godina zatvora na koje je osuđena, već pet godina u strogoj izolaciji, u kojoj provodi 23 sati dnevno.

Ovu zgodnu, šarmantnu i, prema tvrđenju zatvorskog osoblja, izuzetno manipulativnu ženu, u SAD opisuju kao čudovište i “ženskog Čarlsa Mensona”, ali ser Trevor smatra da svojom drastičnom kaznom prije svega plaća što je uspjela u onome što ne bi trebalo da se desi: da zavede i izmanipuliše zatvorskog čuvara.

Da pravog bjekstva nema, potvrđuje i slučaj Linde Darbi koja je, nakon što je osuđena za ubistvo drugog muža, 1972. godine uspjela da pobjegne, uda se i podigne djecu, da bi poslije 30 godina bila ponovo uhapšena i vraćena u zatvor.

– Sve vrijeme sam se samo molila bogu da mi dopusti da ostanem na slobodi dok djeca na odrastu – kaže Darbi.

Linda Darbi

Želja joj je uslišena, ali mnoge druge žene svoju djecu podižu u zatvoru, na odjeljenju za majke s bebama. U šetnju izlaze samo u pratnji čuvara, da ih druge zatvorenice ne bi napale, a trudnice su u zatvoru prinuđene da se porađaju lisicama vezane za krevet. To je možda i najdrastičniji primjer toga koliko je život u ovom tipu zatvora surov i lišen bilo kakvih obzira prema zatvorenicama i njihovoj intimi.

Izvor: Blic.rs