Petoro djece iz Nožičkog kod Srpca mašta o kući

Porodica Velibora i Snježane Todorović iz Nožičkog kod Srpca živi sa petoro djece u dvorišnoj kući Veliborove ujne Mile Aleksić, ali dvije prostorije u kojima su smješteni nisu ni izbliza dovoljne za brojnu porodicu.

Kako bi omogućila ovoj porodici bolji život, Aleksićeva im je poklonila plac od 500 kvadrata na kojem bi sagradili dom. Prije dvije godine su krenuli sa izgradnjom temelja i ubrzo stali, jer nemaju novca da nastave radove. Niko od njih nema stalni posao i jedina redovna primanja su im 140 maraka dječijeg dodatka, a povremeno odlaze i na nadničenje po kućama i poljima.

“Sve što zaradimo damo djeci za prevoz do škole i doručak, za lijekove za astmu koje troši dvoje djece i kućne potrepštine. Kada sve to podmirimo, ne ostane nam dovoljno novca za druge potrebe, a kamoli za izgradnju”, priča Velibor.

Mladi bračni par je inspirisan pričom porodica Dragičević i Radić iz srbačkog sela Dvorine kojima je za samo pet mjeseci od pokretanja humanitarne akcije podignuta zajednička kuća. Todorovići se nadaju da će dobri ljudi i njima pomoći.

“Bio bih srećan kada bi mi neko poklonio materijal za izgradnju kuće jer bih polovinu zidarskih i tesarskih radova znao sam uraditi. Sanjam da u svojoj kući imam bar dvije sobe za mušku i žensku djecu jer vidim da je nemoguće da njih petoro istovremeno uče u jednoj prostoriji, a svi su dobri đaci”, naglašava Velibor.

On je suprugu Snježanu Kosić iz Prnjavora prvi put sreo 1998. godine na zboru u Nožičkom i poslije samo mjesec stupili su u brak. Velibor je rodom iz Ćukala, a porodicu je zasnovao upravo u Nožičkom, na mjestu gdje se rodila njihova ljubav. Stekli su petoro djece od kojih najstarije pohađa drugi razred gimnazije, a najmlađe ide u prvi razred osnovne škole.

Kao uzor za brojnu porodicu bili su Veliborovi rođaci koji žive u Beču i koji imaju takođe tri sina i dvije kćerke.

“Oni nam mnogo znače jer prilikom dolaska u zavičaj donesu dosta dječije garderobe, obuće i kućne potrepštine, a kupili su nam i mašinu za veš”, kaže supruga Snježana.

Ona ističe da su i pored nemaštine, djeca za nju najveće blago i najviše se raduje kada im porodica stigne iz Beča pa se u dvorištu igra po desetoro djece, što je više nego u nekim područnim školama.

Humanisti

Da humanost nije samo riječ pokazali su mnogi stanovnici Srpca koji se rado odazivaju akcijama za prikupljanje pomoći. Zahvaljujući dobrim ljudima osamdesetčetvorogodišnji Lazar Radić iz Dvorina prije nekoliko dana je progledao i konačno može vidjeti novu kuću koju su mu nedavno izgradili humanisti iz Srpca i dijaspore.

Izvor: Glas Srpske