Pet godina Zakona o zaštiti žrtava ratne torture u RS: Predstavljeni rezultati i izazovi (Foto)

Petogodišnja revizija primjene Zakona o zaštiti žrtava ratne torture u Republici Srpskoj otkriva nedostatke u zaštiti prava žrtava, a preliminarni rezultati analize pod nazivom “Izazovi i implementacija Zakona o zaštiti žrtava ratne torture Republike Srpske”, danas su predstavljeni na panel diskusiji održanoj u Banjaluci.

Događaj u organizaciji Fondacije “Udružene žene” Banjaluka, Fondacija “Lara” Bijeljina i organizacije TRIAL International, okupio je predstavnike relevantnih lokalnih zajednica i organizacija civilnog društva.

Radenko Udovčić, koautor ove analize istakao je da rok za podnošenje zahtjeva za sticanje statusa žrtve torture, koji je istekao u oktobru 2023. godine mora biti produžen, a razlog produženja jeste da neki nisu informisani o ovom zakonu, pogotovo ljudi iz inostranstva.

“Ovakva situacija je suprotna međunarodnim standardima gdje žrtve ratne torture i, uopšte, žrtve rata imaju pravo da do kraja života prijave da su žrtve. Zato je jedna od preporuka da se ova zakonska odredba otkloni”, naglasio je Udovčić.

Prema podacima Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske 301 žrtva je ostvarila status po zakonu, od toga su 201 žena i 90 muškaraca. 202 žrtve imaju evidentirana prava na osnovu kojih se vrši isplata, to je 157 žena i 45 muškaraca.

Analiza ukazuje i na propust da se žrtvama osigura banjska rehabilitacija, predviđena Zakonom, koja može doprinijeti kako poboljšanju fizičkog i psihičkog zdravlja žrtava tako i unapređenju socijalne podrške.

Gorica Ivić, izvršna direktorica Fondacije “Udruženje žena” Banjaluka, ističe kako je banjska rehabilitacija preporučena kako bi se poboljšala narušena funkcionalnost tijela i smanjila bol.

“Naš poseban fokus je na žene koje su preživjele seksualno nasilje  i zbog toga ne odustajemo od incijative da se ostvare ova prava koja su definisana zakonom, jer znamo koliko su ustvari djela seksualnog nasilja traumatična iskustva i koliko je vremena potrebno da žrtve o tome progovore”, dodala je Ivić.

Biljana Berendika, samostalni stručni saradnik u odjeljenju za boračko-invalidsku zaštitu grada Banjaluka istakla je da je poražavajuće da je na ovom području samo 28 lica podnijelo zahtjev za priznavanje statusa žrtve ratne torture, a od toga samo pet lica ima mjesečno primanje i pet lica je negativno riješeno. Kako ona navodi, nedostatak dokaza je nešto što žrtve odvraća od toga da podnesu zahtjev.

“Žrtve torture su jako osjetljiva kategorija, i jako im je teško da sve to proživljavaju, mnoge žene koje su bile žrtve seksualnog nasilja tada su bile vrlo mlade, poslije su se ostvarile i kao supruge i kao majke i žele to da zaborave. Nedostatak dokaza je nešto što žrtve odvraća od toga da podnesu zahtjev. A na kraju kada okončamo dokazni postupak i završimo samo pojedini imaju tu ličnu satisfakciju da dobiju rješenje da su žrtve ratne torture, jer mjesečno primanje prema ovom zakonu može da ostvari samo lice koje je u vrijeme doživjele torture bilo maloljetno ili žrtva seksualnog nasilja”, kazala je Berendika.

Iz TRIAL International ističu da provedeni izvještaj ima dva ključna cilja – predstaviti pregled stanja koji se odnosi na žrtve i preporuke za institucije kako bi poboljšale podršku tim žrtvama.

“Potrebe žrtava moraju se adresirati na adekvatan način. Odgovornost za brigu o ovoj populaciji snosi Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, kojem će konačna verzija biti dostavljena”, zaključio je Kenan Sadović, pravni savjetnik TRIAL International.

Banjaluka.com