Običaji za Božić – praznik mira i skromnosti

Pravoslavni vjernici 7. januara slave Božić, dan kada se rodio Isus Hrist. Neki od najljepših običaja u našem narodu vezani su za ovaj i dane poslije njega – od paljenja badnjaka, postavljanja slame u kući, po kojoj bi trebalo da “pijuču” djeca, dok traže poklončiće – poneki slatkiš, suvo voće, bombonu ili neku paricu, preko dolaska položajnika u kuću, lomljenja česnice… Ali, prije svega, važno je da se svi tokom ovog najradosnijeg hrišćanskog praznika rođenja Hristovog, pa do Bogojavljenja (19. januara) pozdravljamo riječima “Mir Božji, Hristos se rodi!”, a otpozdravljamo sa: “Vaistinu se rodi”.

Narodni običaji

Nisu se mnogo promijenili narodni običaji za Božić. I nekad i sad pozdrav je isti, božićna pečenica i česnica važne, a položajnik veoma poštovan. Prilagođavani su, naravno, u zavisnosti od sredine u kojoj se proslavlja, i prema mogućnostima u urbanim sredinama, u kojima, na primjer, ne može badnjak da se pali u šporetu “smederevcu”, uz riječi: “Koliko varnica – toliko parica”, ili da se stavi slama ispod stola na kome je svečana božićna trpeza, jer jednostavno u gradu slamu nemamo gdje da nabavimo. Ali su suština i simbolika obilježavanja praznika iste – skromno slavljenje čestitosti i dobrote.

Kad god su narodni običaji vezani za bilo koji vjerski praznik u pitanju, priča se potegne i oko toga šta je pagansko, a šta iskonsko. Međutim, Goran Radenković, profesor Bogoslovije “Svetog Save” u Beogradu, sa kojim za Premium Srbija razgovaramo o Badnjem danu, Božiću, svečanoj trpezi, običajima i suštini ovog praznika, kaže da “pagansko nije nužno i ružno”:

– Iza svih paganskih običaja stoji jedan socijalni racio, samo ga treba otkrivati. Pored Starog zavjeta, na fakultetu predajem i istoriju religije, pa onda u paganskim običajima prepoznajem nešto što je mnogo važno. To pagansko je kršteno, jer stari običaji žive i dalje. U nekim običajima u Francuskoj, Srbiji i bilo gdje u svijetu, vidimo nešto što je živjelo 3.000 godina, možda još i duže, u Neolitu, ko zna. Tako da pagansko ne mora da znači nešto što je i nužno ružno. Naprotiv – objašnjava profesor Radenković.

Trpeza za Božić

Božićni ručak je mrsni i šarenolik, uz obaveznu božićnu pečenicu i česnicu. Kažu da na Božić ne valja ništa od hrane sklanjati sa stola, pa tako sa božićne trpeze, malo-malo, pa možemo gricnuti pečenje, pršutu, salate… Još jedno od vjerovanja je da na Božić mladići treba da poklone jabuku djevojci koja im se sviđa. Ako djevojka prihvati jabuku, sigurno će biti njegova u toku naredne godine.

U Vojvodini se i dalje njeguje običaj da poslije Božićnog ručka djeca idu u korinđanje, odnosno idu od kuće do kuće, pjevaju po jednu Božićnu pjesmu, i tako domaćinu nameću obavezu da im za to plati – u kolačima ili nekim drugim darovima. Ako domaćin ne plati, vjeruje se da će mu cijele godine “ići naopako”.

– S božićnom trpezom se posljednjih godina ipak malo pretjeruje – kaže profesor Radenković.

– Praznik rođenja Hristovog je, prije svega, praznik mira, skromnosti i kinotičnosti, silaženje Boga, njegovo dolaženja do posljednje, nulte tačke ljudskog postojanja, u kojoj, kako kaže Sveti Atanasije Veliki, Bog postaje onakvim kakvi smo mi, da bismo mi mogli da postanemo onakvim kakav je On. Nije to samo pitanje božićne pečenice i uopšte trpeze, koja naravno treba da bude svečana, ali sve to mora da bude jako skromno, ali sa dozom otmjenosti aristokratske.

Poruka Božića je mir, a prema riječima profesora Radenkovića, uvod u ovaj praznik su praznici poput materica, paterica, detinjaca:

– Ti praznici, zaključno sa Božićem i jesu esencija svega, jer su u svakom od njih u centru pažnja i povjerenje koje se uspostavlja u jednoj porodici. Uz darove koji se daju i dobijaju, riječ je o tome da se istaknu empatija i požrtvovanost.

Česnica

Česnica je božićni hljeb koji zauzima centralno mjesto ovog praznika i božićne trpeze. Naziv česnica podstiče od riječi “čest”, koja je stara riječ za “dio”, “komad”, ali i od riječi “čestitost”, koja bi trebalo da bude najvažnija osobina ne samo oko praznika. Običaji nalažu da se česnica mijesi ujutru na Božić, a ne unaprijed, na Badnji dan!

Mešenje ovog hljeba prate razna pravila i obredi, ali mu je zajedničko da se mijesi od bijelog brašna, da sadrži onoliko dijelova koliko ima ukućana, da se ukrašava raznim figurama koje simbolizuju vjeru, čeljad, stoku, njive, voće… i da se u njega stavlja “parica”. Poslije rezanja ovog hljeba, što čini domaćin kuće uz molitvu, kuvanu pšenicu, crno vino i svijeću, svi ukućani okreću hljeb s lijeva nadesno, pa ga lome između sebe. Za onoga ko pronađe metalni novčić vjeruje se da će u narednoj godini biti srećne ruke, posebno blagosloven i da će ga pratiti sreća i blagostanje.

– Pa i to “pravilo” ima neku efharističku dimenziju. Ko nađe paru, biće mu dobra i berićetna godina. Pa i to može da bude i paganski običaj, jer ništa u slobodi ljudskoj što je suština hrišćanstva – odabira, slobode, svetosti, pada, uspona čovjekovog – ne može da predodredi godinu. Ali je ostalo nešto od te ljepote same molitvene želje. Često zaboravljamo da je ovaj svijet dobar, pa je i ovo vjerovanje da će nam godina biti dobra, bogata, plodna, berićetna, skromna želja da svima bude dobro.

Položajnik – božićni običaj

Položajnik je prvi muški gost za Božić u svakoj kući. Prvog dana Božića se, inače, nikome ne odlazi u posjetu. U kuću treba da uđe samo položajnik (nazivaju ga još i polaznik, radovan) koji simbolično dolazi da bi ukućanima donio sreću i blagostanje.

Zato su se za položajnika birale osobe za koje se smatra da im sve ide od ruke, a u nekim krajevima običaj je da se ovaj zadatak povjeri i djeci, jer su ona sama po sebi sreća. U nekim krajevima položajnik domaćinu na poklon donosi jabuku okićenu novcem, što simbolizuje da svojim dolaskom donosi zdravlje i blagostanje u tu kuću.

Domaćin položajnika dočekuje na pragu svoje kuće i posipa ga žitom, a položajnik mu uzvraća riječima: “Dobro jutro. Srećan vam Božić!” Domaćin obično odgovara: “Sve ti srećno i čestito bilo!”, a zatim položajnik “pozdravlja” badnjak džarajući ga grančicom. Varnice “prskaju” po kući, što položajnik prati obrednim riječima: “Koliko varnica – toliko parica, koliko ovih varnica – toliko zdravlja, sreće i napretka”

Onda se položajnik prvi omrsi i time se prekida Veliki božićni post.

Običaji za drugi dan Božića

Crkva Božić slavi tri dana, koji su u njenom bogoslužbenom kalendaru obilježeni crvenim slovom. Sabor Presvete Bogorodice je pravoslavni praznik, koji se slavi drugog dana Božića. Posvećen je Bogorodici koja je rodila Isusa Hrista i zbog toga se i praznuje drugi dan po rođenju Hristovom. Ovaj praznik ima korijene u ranom hrišćanstvu, kada crkveni kalendar još nije bio u potpunosti razvijen. Iako danas postoje mnogi praznici posvećeni Presvetoj Bogorodici, ovaj jedinstveni se i danas zove danom Sabora (sabranja) Presvete Bogorodice.

Prema riječima profesora Gorana Radenkovića, običaji za drugi dan Božića su uglavnom liturgijske prirode:

– Liturgijske su obaveze uglavnom ovog dana. Praznična liturgija koja je valorizovana određenim načinima pjevanja, ikosima, koji slave ulazak Boga u tvorevinu. Nije mogao čovjek sam svojim naporima ništa da uradi. Ipak je bilo potrebno da siđe Isus Hrist, potrebno je bilo neko pomazanje s neba da bismo mogli da vidimo, i progledamo iz pećine u kojoj smo tada bili. Hiljadama godina prije.

U narodu takođe postoje razni običaji za drugi dan Božića. Nekada je u Vojvodini red bio da se u svim selima na ovaj dan jašu konji, jer su tako jahači “vijali Božić”. Svečano okićeni konji sa mlađim okićenim momcima, u galopu su jurili seoskim ulicama. Obično su svraćali u kuće u kojima su živjele djevojke za udaju, a domaćini su ih častili pićem.

Drugi dan Božića, narod kaže, trebalo bi da se posvetite šetnji i posjeti prijateljima i kumovima, jer “ko ima prijatelje, bogat je čovjek”. Kako je običaj da se za Božić ostaje kod kuće i da se prvi dan ovog praznika provodi sa porodicom, drugi dan je bio vrijeme kada se obilaze rođaci, prijatelji i kumovi. Božić je vrijeme oprosta i mirenja, pa se vjeruje da se na današnji dan mire i oni koji su godinama u svađi, a ovoga dana nije dobro bilo koga otjerati sa kućnog praga.

Drugog dana Božića, za prazničnom trpezom koja je još postavljena, svi u zdravlju i veselju slave najradosniji praznik hrišćanstva.

Nazdravite i Vi u slavu Božića!

Izvor: premiumsrbija.rs