Neuzvraćena ljubav: Ostavila ga prije 17 godina, živi u šumi i liječi rane

Milija Stojanović (74) iz sela Drešnica, kod Blaca, već 17 godina najveći dio svog života provodi u šumi na obroncima Kopaonika, u neuslovnoj kućici koju je napravio na drvetu.

Potpuno sam, daleko od očiju javnosti, Milija pati zbog neuzvraćene ljubavi, koju je davno izgubio u Skoplju gdje je nekada radio.

Njegova supruga Packana Gerovska ga je poslije samo godinu dana braka napustila i on se nakon toga razočaran vratio u selo Drešnica. Tada je Milija poslije brojnih životnih nedaća, razočarenja i neuzvraćane ljubavi, odlučio da se odmetne od društva, ljudi i svih ovozemaljskih zadovoljstava i mir nađe u šumi. Svoju kuću na drvetu je napravio na mjestu koje je sam odabrao, baš kao što je odabrao i ovakav način života, donosi Blic.rs.

Do posljednjeg šumskog čovjeka u Srbiji, a možda i na Balkanu, stiže se jedino pješke. U krošnji na drvetu, u improvizovanoj kućici svakodnevno evocira uspomene na svoju ljubav.

“Sva moja ljubav je bila uzaludna, pošto Packana nije mogla da mi je uzvrati. Skrhan i razočaran, vratio sam se u rodno selo, a tamo sam doživio još veću bol, pošto su mi za kratko vrijeme od bolesti umrli brat, sestra i majka. Ostao sam sam u praznoj kući”, priča Milija prisjećajući se davno prošlog vremena.

Kaže da ga srce i dalje boli zbog neuzvraćene ljubavi i naglašava da je samoća najveća sloboda.

Ipak, ponekad ode u civilizaciju, svoje selo Drešnicu, gdje ga čeka neuslovna kuća “kovanica”. Katkad, skokne i do Blaca.

“Odem povremeno u Blace, ali samo u biblioteku da bi uzeo knjige za čitanje. Obožavam Platona, čitam Šopenhauera i Frojda, a omiljena literatura su mu i ruski klasici. Hranim se šumskim plodovima, rakovima i ribama. Napisao sam i nekoliko pjesama i posvetio ih mojoj jedinoj i neuzvraćenoj ljubavi iz mladosti. “Vratih se da vidim divne kose, ali ljepotice sa Vardara tu ne bješe. Izgubi se na kamenom mostu, u hodu, u narodu, u vječitoj rijeci ljudi”, recituje Milija dio jedne od svojih pjesama.

Iako u prirodi živi već 17 godina, nikada nije bio bolestan pa samim tim nije ni imao potrebu da se obrati ljekaru.

“Hranim se isključivo onim što nađem u prirodi: plodovima iz šume, korijenjem, po potocima i rijekama lovim rakove, ribe. Pare mi nisu potrebne, ljudi su me razočarali, društvo, ali ne i šuma i priroda”, priča Mice, kako ga odmila zovu mještani.

Iako je razgovorljiv, oštrouman i spretno se snalazi u razgovoru na razne teme, ne voli da “bistri dnevnopolitičku situaciju u zemlji”. To ga kaže ne zanima, a televizor i radio mu uopšte ne nedostaju. Ipak za sebe tvrdi da nije čudak, volim društvo, dobro vino, a priznaje da mu i dalje po nekad srce zaigra kada vidi lijepu ženu.

Izvor: blic.rs