Nestručan i neodgovoran Nadzorni odbor šteti i državnom preduzeću i partiji

Veliki broj javnih preduzeća danas se susreće sa finansijskim izazovima, a mnoga od njih su u procesu likvidacije ili stečaja. Osim te osobine, njih vežu i mnoge druge karakteristike poput velikog uticaja politike i/ili partija,prisutnosti korupcije, mita i dr., a što se u krajnjoj liniji odražava i na (ne)ostvarene rezultate poslovanja.

Jedan od bitnih dijelova mehanizma svakog, pa i javnog preduzeća, čine članovi Nadzornog ili Upravnog odbora. Danas, većina ovih preduzeća i/ili institucija nema upravni odbor, već upravu i višečlani NO, od tri do sedam, osam članova. U samom statutu preduzeća definišu se obaveze i dužnosti ovog tijela kompanije, ali generalno glavni cilj nadzornog odbora je nadzor nad funkcionisanjem preduzeća i izvještavanje akcionara o tome. Pored toga, nadzorni odbori imenuju članove uprave kompanije te odobravaju generalnu strategiju poslovanja. Prema tome NO ima jednu od najvažnijih uloga, zbog čega bi na te funkcije trebalo da se imenuju kvalifikovane i odgovorne osobe. U teoriji.

Međutim, dosadašnja praksa pokazuje da su članovi NO vrlo malo zainteresovani za istinski prosperitet javne kompanije. Kroz seriju od pet istraživačkih priča Intermezzo je nastojao da ukaže na neke uočene anomalije u javnim preduzećima/organizaciji , a koje su dobrim dijelom povezane upravo sa nelogičnostima i neregularnostima u odabiru i radu Nadzornih odbora. Te priče su se bavile situacijama u Energoinvestu, Krajina osiguranju, Turističkoj organizaciji RS, BH Telecomu i u Poštama Srpske. Posljednja pisanja medija o ekonomskim sunovratima Šuma RS, Željeznica RS, kao i prošlogodišnji izvještaj o poslovanju Ureda za reviziju institucija FBiH, u kojem se ističe da od ukupno revidiranih 12 finansijskih izvještaja javnih preduzeća za 2010. godinu niti jedno nije dobilo pozitivnu ocjenu revizora, ne nagovještavaju potrebne promjene. Takođe ni jedna institucija, opština nije za tu godinu dobila pozitivno revizorsko mišljenje u FBiH. Prema podacima sa sajta Glavne službe revizije javnog sektora RS prošle godine revizori su izvršili 48 revizija budžetskih korisnika dajući 18 pozitivnih mišljenja, 29 mišljenja sa rezervom i jedno negativno mišljenje. Velikim javnim kompanijama poput već pomenutih Šuma Srpske, Željeznica RS, Pošta Srpske i Elektroprivrede RS revizori se posljednjih godina nisu bavili, a ako je suditi po prošlogodišnjim najavama uskoro bi trebalo da pred oči javnosti dospiju i revizije njihovih poslovanja.

„Pokazalo se da javna preduzeća bilježe velike gubitke u svom poslovanju, a nosioci su razvoja Srpske. Nije u pitanju klasična revizija finansijskih izvještaja, ali ni revizija učinka, već će predmet našeg posmatranja biti revizija poslovanja koja će u sebi sadržavati i reviziju finansijskih izvještaja i reviziju učinka“, rekao je pred najave revizija Boško Čeko, glavni revizor RS.

Kroz dosadašnja iskustva Intermezza istražujući ovu oblast, nedvojbeno se još jednom pokazalo koliko je teško dođi do informacija, naći relevantne sagovornike, a nisu nas zaobišle ni prijetnje i pritisci. Vrlo je teško i samo identifikovanje osoba koje su postavljene za članove NO, kao i pronalazak adekvatnih biografija i načina na koje su imenovani u ta tijela. Sve to dovodi do zaključka da, za razliku od direktora, oni uspijevaju izbjeći bilo kakva pozivanja na odgovornost, jer šira javnost često ni ne zna da određena osoba obavlja funkciju u više NO javnih kompanija/institucija i sl., obezbjeđujući sebi dodatni izvor zarade. Posebna dilema proizilazi iz pitanja da li jedna osoba može efikasno biti član više NO ili UO, dok obavlja stalni posao na trećem mjestu. O svim tim i sličnim pitanjima pokušali smo dobiti komentare od predstavnika struke, ali i od predstavnika ministarstava, od kojih nismo dobili povratne informacije.

Tarik Kurbegović, direktor Sarajevske berze

„Neosporno je da kvalitetan i stručan rad Nadzornog odbora uveliko doprinosi i utiče na pozitivan rezultat poslovanja bilo kojeg poslovnog subjekta. Kada govorimo o Nadzornim odborima u javnim preduzećima potrebno je razdvojiti dvije stvari: propisanu proceduru kroz koju prolaze kandidati i sam odabir kandidata, gdje smatram da je procedura sama po sebi dobro postavljena da bi se izabrao kvalitetan kadar, međutim konačan izbor kandidata može biti upitan. Takođe, smatram da je država kao „dobar biznismen“ u svakom slučaju bolja od loše privatizacije“.

Mr Armin Avdić, profesor na Ekonomskom fakultetu Sarajevo

„Ono što iz dosadašnje prakse znam jeste da pošteni ljudi neće doći na ta mjesta ili vrlo rijetko. Mislim da su generalno stručniji nego što su bili u prethodnom periodu, a koliko će krasti i uništavati to ne možete znati dok čovjeka ne stavite u priliku da krade. Znajući moralni nivo cjelokupnog stanovništva u BiH da možda 90% ljudi krade i želi da krade, posebno od države i svojih sugrađana, a preostalih 10% su pošteni, onda će biti i ovaj omjer po mojoj procjeni biti takav po upravnim odborima. Posebno kada se uzmu u obzir zakoni koji su napravljeni da štite kriminalce onda je moguće krasti i po zakonu. Zakone su inače donijeli kriminalci – jer su oni većina u društvu i donijeli su ih na demokratski način. Stoga moj komentar u tom pogledu nema nikakvog uticaja na stvarnost. Sada samo plaćamo cijenu lošeg ili nikakvog odgoja ljudi iz komunizma koji su spremni krasti, a gdje su i ovi sada i oni prije njih se odgajali, i to se moze ocekivati narednih 15-20 godina (dok se ima sta ukrasti). Zbog toga i zbog ovih logičnih zaključaka ne vidim uopšte razloga za organizovanje priče oko ovakve teme. Tu se ne može ništa promijeniti na makro planu nego treba početi odgajati ljude koji žele da budu sposobni i koji ne žele da kradu od bilo koga i bez obzira na cijenu. I za 30 godina ćemo onda imati drugu situaciju.“

Dr Ibrahim Okanović, generalni revizor FBiH

„Kao čelni čovjek Ureda za reviziju samo mogu komentarisati nalaze iz revizorskih izvještaja onih klijeneta kod kojih je vršena revizija. Ono što naglašavam, a što je utvrđeno revizijom je prisutnost pojave da je jedna osoba imenovana u više nadzornih odbora, što u svakom slučaju može uticati na kvalitet i odgovornost u vršenju dužnosti. Što se tiče imenovanja članova nadzornih odbora jedino ispravnim smatram, da je potrebno odabrati kvalitetne i stručne kadrove koji će svojim radom doprinijeti javnom interesu, a ne ličnom i koji tu funkciju neće obnašati isključivo radi materijalnih ili nekih drugih pobuda. Izabrani članovi nadzornih odbora trebaju se ponašati savjesno, djelovati u interesu građana i obavezni su imovinu, sredstva za rad i finansijska sredstva koja su im povjerena koristiti isključivo u svrhu za koju su namijenjena i na efikasan način. Jedino ovakvim ponašanjem se postiže kvalitet rada u nadzornim odborima.“

Ured za reviziju BiH

“Ured za reviziju institucija BiH ima izuzetno ograničeno iskustvo po pitanju revizija javnih preduzeća – radili smo tek reviziju BHRT-a, iz prostog razloga što je javnih poduzeća u vlasništvu države BiH tek nekoliko. U većini javnih preduzeća – dakle preduzeća koja se često nazivaju državnim, većinske udjele imaju niže nivoi uprave – entiteti, kantoni, opštine, a za njihovu reviziju zadužene su naše kolege iz entitetskih ureda za reviziju.

Bilo bi nam stoga nezahvalno komentarisati pitanja kojima se, zbog administrativne strukture u BiH, nismo susretali te tako niti stekli dovoljno uvida i iskustva kako bismo mogli davati generalne komentare.”

Erol Mujanović, analitičar pri UNDP u BiH (Iskustva iz Francuske)

„Politika je, dakle, veoma prisutna u odabiru članova nadzornih odbora, zato što su veze sa politikom neraskidive i jer se radi o ogromnim kompanijama i ogromnim finansijskim interesima, i u tom slučaju Francuska se ne razlikuje puno od BiH. Skandali su brojni i cifre u igri ili štete za kompaniju i društvo zbog rada nadzornih odbora su proporcionalni veličini francuske ekonomije, dakle kolosalni. Nerijetko nalazimo slučajeve rotacije gdje se poslije skandala članovi samo ‘sklanjaju’ u drugu kompaniju i nastavljaju da obnašaju istu ili sličnu funkciju. Iako su skandali i malverzacije finansijske prirode najčešći u okviru aktivnosti nadzornih odbora, u Francuskoj je bio i znatan broj skandala seksualne prirode, te skandala ispuštanja radioaktivnog otpada i zagađenja okoliša.“

Damir Miljević, ekonomski analitičar

„Tehnologija biranja članova upravnih i nadzornih odbora u državnim preduzećima poznata već godinama i sastoji se u tome da nakon opštih ili opštinskih izbora partije koje dođu na vlast prvo međusobno podijele plen (tj. državna preduzeća) pa onda na mjesta u UO i NO stavljaju svoje podobne partijske kadrove bez obzira da li oni poznaju ili ne poznaju problematiku i djelatnost preduzeća. Ovo svakako nije dobro s obzirom da ta preduzeća onda ne rade u javnom ili državnom interesu nego isključivo u interesu onih koji su ih postavili što se uostalom vidi i po rezultatima rada državnih preduzeća.“

Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista RS SWOT

„Opštepoznato je da politika prije svega određuje kadrovska rješenja, tako je bilo i prije rata, ovog zadnjeg, i u ratu, a i poslije. Imali smo dosta različitih opcija na vlasti, mislim da se ta praksa ne razlikuje puno u zavisnosti koja je od tih opcija bila trenutno u mogućnosti da postavlja kadrove na ta mjesta. Takođe, neko apelovanje na činjenicu da je puno bolje da imamo stručne ljude, a ne po tome da se oni postavljaju po političkoj liniji, neće naići na plodno tle, jer svi mahom kažu, barem deklarativno, da se vode principima stručnosti, međutim samo površnim uvidom u sastave tih NO vidimo da to baš i nije tako. Bilo bi puno realnije pokušati objasniti političkim partijama da je za njih u političkom smislu, ne da apelujemo na njihov patriotizam, neke društvene vrijednosti, nego na njihov dugoročni politički uspjeh, puno efikasnije, da ako je već takav način kadrovanja, da političke partije između sebe podijele „plijen“ u vidu javnih preduzeća, institucija i dr., daju najkvalitetnije ljude jer će na najbolji način promovisati vrijednost i kvalitet partije, da doprinesu razvoju preduzeća i da će to dugoročno donijeti glasove, jer sve političare na svijetu prije svega interesuje glas, kako doći do glasova. Mi dajemo jednu drugu perspektivu gledanja, mjesto u NO ne treba da bude nagrada, jer postavljanjem nestručnih ljudi na mjesta u NO u globalu i dugoročno doprinosi šteti partije i smanjenja broja glasova.“

Srđan Blagovčanin, izvršni direktor Transparency International BiH

„Činjenica je da je osnovni kriterijum za postavljanje u NO državnih i javnih preduzeća stranačka pripadnost ili rodbinska ili prijateljska povezanost. To je u tolikoj mjeri postalo uobičajeno da političke partije o tome govore na potpuno javan način i čak imaju svoje kadrovske komisije za selekciju najlojalnijih članova na te pozicije. Naravno da članovi NO izabrani na takav način, a ne na bazi stručnosti, imaju obavezu da izvršavaju stranačke naloge koji se nerijetko tiču i vršenja teških zloupotreba u državnim preduzećima a sve u stranačkom ili u interesu najviših stranačkih rukovodilaca i njima bliskih tajkuna. Stoga nikog i ne treba da čudi da je većina javnih i privatnih preduzeća u gubitcima i bez ikakve perspektive. Dakle, jedan dio problema je što se na te pozicije postavljaju nekompetentni ljudi, a drugi i možda opasniji što oni ta postavljena otplaćaju izvršavanjem naloga političkih partija koji su ih postavili i na takav način rade direktno na štetu tih preduzeća odnosno, na štetu javnog interesa.“

Izvor: Intermezzo