Nastup na OI ispunjenje snova, a medalja kruna karijere

San svakog sportiste je da bude učesnik Olimpijskih igara, a rukometaš Milorad Karalić, bokser Anton Josipović i košarkašica Slađana Golić ne samo da su ga ispunili, već su ga krunisali zlatnim, odnosno srebrnom medaljom.

Nastup na OI ispunjenje snova, a medalja kruna karijere

Nekadašnji rukometaš Borca Milorad Karalić bio je član reprezentacije Jugoslavije koja je 1972. godine postala prvi olimpijski pobjednik u ovom sportu (ne računajući veliki rukomet, odnosno hazenu, koji se igrao u Berlinu 1936. godine), poslije pobjede u finalu nad Čehoslovačkom od 21:16.

Imali smo sjajnu ekipu, koja je bila jedan od favorita turnira i uspjeli smo da dođemo do zlatnog odličja na koje smo i te kako ponosni. Međutim, sav naš uspjeh ostao je u sjenci terorističkog napada 5. septembra kada su poginula devetorica izraelskih sportista. Svi smo bili u šoku i ostao je gorak ukus zlata koje smo osvojili. Međutim, sam nastup na igrama je ostvarenje svih ciljeva jednog sportiste i još kada bude okrunjen medaljom, onda je to fantastičan osjećaj – dodao je Karalić.

Rukometaš Borca je nastupio četiri godine kasnije na Igrama u Montrealu i sa Jugoslavijom osvojio peto mjesto.

Olimpijske igre u Los Anđelesu 1984. godine ostale su u trajnom sjećanju nekadašnjeg boksera Slavije Ante Josipovića, koji se okitio zlatnom medaljom u poluteškoj kategoriji. Ostalo je upamćeno da je do najsjajnijeg odličja došao bez protivnika u finalu.

Prvo sam u osmini finala pobijedio Nijemca Markusa Bota, zatim Rumuna Georgicu Donićija, a u polufinalu i Alžirca Mustafu Musu. U drugom polufinalu sastali su se kasnije Amerikanac Ivander Holifild i Kevin Beri sa Novog Zelanda. Sudija u ringu bio je Jugosloven Gligorije Novičić, koji je izrekao Holifildu diskvalifikaciju, pošto je on poslije znaka “stop” nokautirao protivnika. Uprkos protestima i žalbi domaćina Holifilid nije prošao u finale, a Beri nije mogao da boksuje zbog posljedica nokauta. Dobio sam zlato bez finalne borbe – naglasio je Josipović.

On se prisjetio još nekih detalja iz Los Anđelesa.

Kao olimpijski pobjednik stajao sam na najvišem postolju sa zlatnom medaljom, a Holifild mi je bio s lijeve strane, niže od mene, s bronzanom. Bilo je normalno da publika reaguje zvižducima, jer je njenog boksera diskvalifikovao naš sudija Gligorije Novičić. Ali, preduhitrio sam je. Zagrlio sam Holifilda, popeo ga kraj sebe i podigao mu ruku kao pobjedniku… Dvoranom se prolomio spontan aplauz, koji se pretvorio u ovacije meni, pa i Holifildu – istakao je Josipović.

Ipak, za njega najdraži trenutak na Igrama bilo je sviranje himne “Hej, Sloveni”.

Dok živim, pamtiću kada sam razvio zastavu Jugoslavije, koju mi je dan ranije kupio novinar “Politike Ekspres” Slobodan Momčilović – dodao je Josipović.

Proslavljena košarkašica Slađana Golić, koja je rekorder po broju nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, ponosna je što je dva puta bila učesnik Olimpijskih igara.

Prvi put bilo je to u Los Anđelesu 1984. godine, kada je Jugoslavija zauzela šesto mjesto. Bilo je to ispunjenje mog sna, jer sam na jednom mjestu mogla da vidim najveće asove svijeta u svim sportovima. U Olimpijskom selu blizu nas bili su američki košarkaši predvođeni nezaboravnim Majklom Džordanom, čuveni Karl Luis – rekla je bivša košarkašica Mladog Krajišnika Slađana Golić.

Četiri godine kasnije Golićeva je bila član reprezentacije Jugoslavije koja je u Seulu osvojila srebro poslije poraza u finalu od SAD, 70:77.

Bila je to kruna moje karijere. Nemam riječi da opišem osjećanje kada se nalaziš na postolju i kada se ispred tebe vijori zastava tvoje zemlje – dodala je Slađana Golić.

Špic i Ovens

Za rukometaša Milorada Karalića Olimpijske igre u Minhenu 1972. godine ostale su urezane u sjećanju po još dva detalja.

U Olimpijskom selu, između ostalog, bio je bazen na kojem su trenirali plivači. Svako jutro u isto vrijeme na njega je išao najuspješniji sportista ovih igara, američki plivač Mark Špic, koji je osvojio sedam zlatnih medalja. Uz njega je uvijek bio trener i četvorica policajaca. Druga zanimljivost desila se jednog jutra kada smo izlazili iz Olimpijskog sela, kada se na jednom mjestu okupio veliki broj sportista. Među njima je bio legendarni američki atletičar Džesi Ovens, koji jer na Igrama u Berlinu 1936. godine osvojio četiri zlata. Iako u poznim godinama, imao je strpljenja da se slika sa svima, a među njima bilo je i nas nekoliko iz reprezentacije Jugoslavije – istakao je Karalić.

Barselona

Slađana Golić žali što nije otišla i na svoje treće igre, u Barseloni 1992. godine.

Reprezentacija Jugoslavije plasirala se na završni turnir, pripreme su bile već obavljene, ali sankcije koje je uveo Savjet bezbjednosti protiv Jugoslavije onemogućile su da se takmičimo u bilo kojem ekipnom sportu. Šteta, jer smo mogli ponovo do medalje. Ipak, nisam propustila te igre, jer sam u svojstvu gledaoca posmatrala neka takmičenja u Barseloni – rekla je Slađana Golić.

Kontakt

U prvom poslijeratnom dolasku u Banjaluku na Prvi memorijalni turnir “Radovan Bisić” 1997. godine Anton Josipović je doživio veliku neugodnost.

U jednom kafiću sam ranjen i poslije liječenja u Banjaluci oporavljao sam se u Zagrebu. Tada sam dobio poruku od svog nesuđenog rivala u finalu Olimpijskih igara Ivandera Holifilda, koji mi je ponudio pomoć najboljih američkih klinika i naglasio: “O novcu ne brini. Ništa nije vrednije od naših života.” Zamislite, to se dogodilo 13 godina poslije našeg susreta na dodjeli medalja u Los Anđelesu, ali i samo nekoliko mjeseci nakon što mu je u onom čuvenom meču Majk Tajson odgrizao komad uva… Zahvalio sam mu, ali nije bilo potrebe da putujem u Ameriku – naglasio je Josipović.

Izvor: Glas Srpske