“MOST LJUBAVI”: Tajne stare stotinama godina

„Most ljubavi“ u Vrnjačkoj Banji, na čijoj ogradi zaljubljeni godinama ostavljaju katance da bi „zaključali“ i „sačuvali“ svoju ljubav, ima dužu tradiciju od svih pariskih mostova koji su mnogo čuveniji, piše američki „Njujork tajms“.

U tekstu „Zveket ljubavi na mostovima u Parizu“ navodi se da su pariski mostovi poznati u cijelom svijetu, ali da je Vrnjačka Banja preteča svih njih, jer je prvi katanac na tamošnjem mostu stavljen još prije 100 godina i značio je zalog ljubavi srpskog vojnika, koji je krenuo na front, svojoj izabranici.

„Iako su katanci ljubavi počeli da se pojavljuju na pariskim mostovima od 2008. godine, njihova istorija stara je najmanje 100 godina. Postoji srpska priča o melanholiji Prvog svjetskog rata, koja prepričava ljubav mlade učiteljice u Vrnjačkoj Banji i vojnika koji treba da ide na front. Kada je Srbija pala, vojnik je oženio drugu ženu u Grčkoj, gdje se borio i nikada se nije vratio u Vrnjačku Banju“, piše u tekstu američkog časopisa.

Priča o nesrećnoj ljubavi bila je inspiracija velikoj srpskoj pjesnikinji Desanki Maksimović da napiše jednu od najljepših ljubavnih pjesama „Molitva za ljubav“ i tako je sačuvala od zaborava.

Molitva za ljubav

Brzo kao kratkovecne cveca liske
i ova ljubav stace da se kruni i drobi:
žedan je zaborava tamni vir.
O, bože, drugi ti se mole za srecu i mir,
a ja: sacuvaj u srcu mom, zarobi,
jucerašnjeg dana nestalni pram.

Zaklopi dušu moju sad ko zlatnu
skrinju, nacini je ljubavi hram.
O, duša moja ne moli srecu za se –
sve dosadašnje radosti nek se snište –
ali pobožno ona od tebe ište
da dan se ovaj od strašnog brodoloma spase.

Bez pomoći tvoje povenuće sve brzo
kao bulka u zrelome žitu i lanu.
O, bože ne molim za sreću, za radost, za
slast.

Da bol ovaj ne umre, mene je strah;
da oganj sveti što u meni planu

Izvor: Agencije