Mlade žene nisu stimulisane da se bave poljoprivredom

Život na selu znatno se promijenio u odnosu na nekada i postao je dosta lakši, a žene koje žive i rade u seoskim sredinama kažu da najveći problem trenutno predstavlja nedostatak mladih.

Povodom Međunarodnog dana žena na selu, koji se svake godine obilježava 15. oktobra, razgovarali smo sa ženama koje žive i rade na selu, a koje kažu da se upornim radom i trudom može postići mnogo.

Vinka Savić iz sela Verići, kod Banjaluke, članica Udruženja žena “Verićanke”, dokazuje da upornost, rad i ljubav prema zemlji i životinjama i dalje mogu biti temelj uspjeha. Više od 30 godina bavi se proizvodnjom mlijeka i uzgojem stoke.

“Nije to kao što je nekad bilo. Istina je da se rano ustaje i radi od jutra do mraka, ali danas možemo da izdvojimo vrijeme za kafu, da obavimo šta nam treba. Nekad se nije imalo ni vremena ni mogućnosti za to”, priča Savićeva.

Rad joj, kako kaže, ne predstavlja teškoću. Sve se stiže kada postoji dobra organizacija, volja i podrška porodice. Kada se prisjeća svojih početaka, naglašava koliko joj je značila pomoć države kao mladoj ženi i početniku.

“Kad sam počinjala, kao mlada žena u ovom poslu, dobila sam značajne podsticaje i to mi je mnogo značilo. Ali danas, mladim ženama koje se odluče na ovaj put, trebalo bi dati više pomoći kao, na primjer, penziono osiguranje. Trenutno ga uplaćujemo sami, ali to je vrlo malo. Bilo bi dobro da žene na selu imaju radni staž kao da idu na posao u firmu”, ističe ona.

Savićeva smatra da bi podsticaje trebalo usmjeriti ka onima koji zaista žele da rade, a ne onima koji ih koriste samo jednokratno.

“Danas se mladima pruža mnogo, ali mnogi samo gledaju da ostvare podsticaj i tu stanu. Treba pomagati one koji imaju stvarnu volju i plan da ostanu na selu i razvijaju proizvodnju”, kaže ona.

Sagovornice s kojima smo razgovarali kažu da je život na selu umnogome olakšala mehanizacija, ali da i pored toga posao nije lak i traži posvećenost i odricanje.

Snježana Gajić iz Verića, koja se godinama bavi uzgojem ljekovitog bilja kamilice, mente i majčine dušice, kaže da je svakodnevni rad i dalje izuzetno zahtjevan.

“Istina je da se danas više koristi mehanizacija nego nekada, ali posao nije nimalo lak. Radimo na njivi, sušimo, pakujemo sve to traži vrijeme, trud i posvećenost”, kaže Gajićeva.

Za svoj rad dobija podsticaje od Ministarstva poljoprivrede, kao i od grada, ali ističe da bi ta pomoć trebalo da bude i veća.

“Podsticaje bi trebalo pojačati, ali i pojačati kontrole. Bitno je da taj novac stigne do onih koji zaista rade, koji su svakodnevno na zemlji. Kada kontrola izađe na teren i vidi da neka mlada osoba hoće da se bavi poljoprivredom, upravo tada bi joj trebalo pružiti dodatnu podršku” , poručuje ona.

Posebno naglašava koliko je prva godina rada teška za početnike u poljoprivredi i koliko razočaranje može lako obeshrabriti.

“Jedna loša godina i čovjek se pokoleba. Pogotovo mladi”, priča Gajićeva.

Prema njenim riječima, u njenom okruženju gotovo da nema mladih žena koje se bave poljoprivredom.

“Sve žene koje znam imaju preko 50 godina. Mladih žena, recimo, oko 30 godina, gotovo i nema. Te koje pokušaju, njih treba obilaziti, podržavati, svaki mjesec ako treba. Dati im vjetar u leđa da se ne predaju”, dodaje Snježana.

Direktorica Centra za jednakost i ravnopravnost polova Vlade Republike Srpske Maja Vekić istakla je da je posebno ponosna što su u Administrativnom centru Vlade Republike Srpske, kroz Sajam i konferenciju pod ovim snažnim nazivom, okupili žene iz svih krajeva naše Republike: predstavnice udruženja, zadruga, preduzetnice i nosioce poljoprivrednih gazdinstava.

Ona je istakla da su to žene koje svakog dana dokazuju da su rad, upornost i ljubav prema porodici i zemlji najvrednije što imamo. Njihova posvećenost zaslužuje poštovanje, vidljivost i kontinuiranu sistemsku podršku.

Izvor: Nezavisne