Miroslav-Miro Ivanković: Što oči vide, ruke naslikaju

Talentovani slikar Miroslav – Miro Ivanković, porijeklom iz Donje Jošavke, kod Čelinca, nastanjen u Sloveniji, koji je u Novoj Gorici nedavno izložio portrete svojih komšija iz rodnog sela, i pored toga što zbog životnih prilika nije mogao da upiše likovnu akademiju, djelima može da parira školovanim umjetnicima.

To potvrđuje i činjenica da ga je administrator Facebook stranice prvog tenisera svijeta Novaka Đokovića zamolio da portret slavnog sportiste prebaci u njegov specijalni album, što mu je, priznaje, bila velika čast.

Rođen 1963. godine, Ivanković je u svom selu završio osnovnu školu, a srednju metalsku, smjer metalostrugar, u Čelincu.

Priča kako je još u ranoj mladosti primijetio da drugačije od svojih vršnjaka gleda na prirodu i stvari koje nas okružuju.

“Posebno su me fascinirale ikone i slike svetaca na zidovima crkve u Jošavci, gde sam često odlazio sa pokojnim dedom. Ubrzo su i moji roditelji videli da posedujem talenat za crtanje pa su me i oni moralno podržavali. Ali, nažalost, nisu mogli da me materijalno pomognu, jer nismo spadali u bogatije porodice”, navodi Ivanković, koji se po završetku srednje škole pripremao za upis na Akademiju za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, ali mu je neočekivani poziv za vojsku pokvario planove.

“Svi moji pokušaji da odložim armiju, ostali su bezuspešni. Jednostavno neki ‘mali bogovi’ iz Vojnog odseka u Čelincu nisu imali razumevanja za moje molbe. Razočaran u sistem koji je tada vladao, otišao sam u vojsku i odmah posle odsluženja vojnog roka obreo sam se u Sloveniji u Novoj Gorici, sa željom da tamo probam, da tamo realizujem svoje slikarske ideje. Tamo sam se i zaposlio, ubrzo se oženio ženom iz naših krajeva i sa njom dobio dve ćerke. Tako je za mene tada počelo i novo razdoblje u životu”, govori umjetnik.

Iako je, kaže, i sam vidio da nimalo ne zaostaje za školovanim slikarima, nezavršena akademija koštala ga je drugačijeg statusa. To je, ističe, uslovilo da cijene njegovih radova budu nešto niže od njihovih. Ipak, to ga je podstaklo da još više i bolje radi.

“Osim ulja na platnu, upotrebljavam grafitnu olovku, tempere, vodene boje, pastelne boje i drugo, a radim na raznim materijalima, kao što su drvo, kamen, staklo… U Sloveniji sam konačno sebi mogao da priuštim pravi materijal za slikanje, boje, četkice, grundirano platno i sve drugo što ranije nisam mogao u svom rodnom kraju, najviše zbog teške finansijske i socijalne situacije. Tu sam stekao i brojne prijatelje iz slikarskih krugova”, navodi on.

Priča kako mu se oni smiju i ne mogu da vjeruju kada im kaže da je u srednjoj školi išao na popravni ispit iz likovnog. Tada je, priznaje, na časovima likovnog većinom crtao djevojčicama pa su one imale crteže, a on je ostajao bez njih.

Ivanković, koji je do sada imao više samostalnih i zajedničkih izložbi, naslikao je preko 1.500 djela raznih tehnika i dimenzija. Njegove slike došle su u ruke ljubitelja umjetnosti širom svijeta.

“Ja ovo što radim radim iz ljubavi pa onda dolazi sve drugo, jer ipak novac nije sve. Mnoge slike sam poklonio ljudima i ustanovama, a za neke ne postoji novac za koji bih ih prodao. S druge strane, kada hoću da odmorim dušu onda sa svojom porodicom odem kući u svoju Jošavku, gde imam majku, dva brata i njihovu decu. Tu su i mnogobrojne komšije u među kojima ima puno zanimljivih ljudi, tako da sam neka njihova lica preneo i na platna”, objašnjava slikar.

Ističe da pored mnogih poznatih ličnosti iz srpske istorije, sporta i javnog života, “lica tih prostih ljudi iz rodnog kraja zauzimaju značajno mesto u mom opusu”.

Nadarene nasljednice

Ivanković ističe da ga posebno raduje to što primjećuje da su obje njegove kćerke naslijedile njegov talenat.

“Obe imaju smisla za crtanje, a možda će kasnije polako početi i sa bojama. Koliko budem mogao ja ću im u tome pomoći, ali najviše zavisi od njih, jer su one sada u tim godinama kada ih sve drugo zanima. Vreme će pokazati kako će se to dalje odvijati”, dodaje on.

Izvor: Nezavisne