Majstori pokera odmjerili snage u Banjaluci (Foto)

Grad na Vrbasu u protekla četiri dana bio je domaćin turnira u pokeru pod nazivom “Pokersens Grandprix Festival”, na kojem je snage odmjerilo preko 120 takmičara iz nekoliko evropskih zemalja.

Riječ je o prvom ozbiljnijem “Texas Hold’em” turniru u Banjaluci, koji je organizovan uz pomoć “Pokersensa”, koji je bio svojevrsni servis za internacionalne igrače koji su se mogli kvalifikovati online.

“Radi se o prvom internacionalnom turniru u Republici Srpskoj, koji je okupio igrače iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Ukrajine, Rusije i naravno Bosne i Hercegovine”, kaže Rene Rajković, direktor turnira i menadžer poker kluba “Blef”.

Sam “ulazak” u takmičenje koštao je 220 evra, što predstavlja uplatu za koju se dobijaju čipovi u vrijednosti 20.000 poena, dok je nagradni fond iznosio 20.000 evra. Rajković dodaje da je klub imao dvomjesečnu ligu, putem koje su ljudi osvajali poene da bi se mogli kvalifikovati za pomenuto takmičenje.

“Na turniru se igrao ‘Texas hold’em – no limit’ poker, koji je trenutno najpopularniji, a ‘no limit’ podrazumijeva da igrač, ako želi, može uložiti sve čipove koje ima”, pojašnjava Rajković.

Igralo se na 10 stolova sa kapacitetom od 200 ljudi u dva polufinalna dana, s tim da su se prvog dana igrale partije za zagrijavanje, dok je posljednji dan poslužio kao teren za najbolje “pokeraše”.

“Poker je jako popularna igra u BiH, s tim da uživo igra malo ljudi, dok većina igra preko interneta, jer je ‘Texas hold’em’ po zakonu okarakterisan kao igra na sreću”, ističe Rajković i dodaje da postoje inicijative da se turniri podvedu pod sportska takmičenja.

Dino Maksimović, jedan od takmičara, pokerom se bavi već sedam godina, a bio je član poker timova nekoliko puta.

“Održava se liga u trajanju tri-četiri mjeseca, a prvih osam igrača čini taj tim, koji onda ide na veće turnire u Beč ili Prag”, kaže Maksimović i dodaje kroz smijeh da je poker počeo da igra preko Facebooka, kao i većina drugih.

Ističe da se igra uživo i preko interneta potpuno razlikuje, jer je nekada vrlo teško sakriti emocije.

“Ako imaš dobre karte, adrenalin radi svoje. Isto tako, teško je sakriti da imaš loše karte, dok te drugi igrači gledaju”, priča Maksimović, koji iza sebe ima osvojen turnir u Beču, na kojem se takmičilo stotinu igrača.

Dodaje da je kod nas poker sve popularniji, ali da materijalna situacija ne dozvoljava svima da se ozbiljnije bave njime, te da ne može svako sebi da priušti učešće.

“Igrao sam mnogo turnira po Evropi, bio sam na takmičenjima ovog organizatora u Češkoj i Sloveniji. Meni je to zapravo neka vrsta relaksacije od internet pokera, pa gledam da godišnje bar sedam-osam puta odem na neki turnir”, navodi Žarko Simović iz Niša, koji poker igra posljednjih pet godina.

Ljubomir Josipović, koji živi u Austriji, došao je u svoj rodni grad kako bi učestvovao na ovom takmičenju, a poker profesionalno igra posljednje tri godine.

“To u prevodu znači da igrač živi isključivo od pokera i meni za sada dobro ide. Osvojio sam do sada četiri turnira, koji su doduše bili nešto manjeg obima”, ističe Josipović i dodaje da su turniri uvijek dobra prilika za druženje, pa ako još dobije i neku nagradu, ugođaj je potpun.

Naglašava da su za svaku poker igru nabitnija dva faktora – dobra igra i sreća.

“Jedno bez drugog ne ide. Potrebno je nešto malo sreće i vješta igra. Ipak, najteže je kada te karta ‘ne ide’, pa nemaš čime da igraš. Ako imaš dobre karte, na tebi je koliko dobro ćeš ih ‘naplatiti'”, zaključuje Josipović.

Izvor: Nezavisne