Koje su obaveze roditelja koji želi da njegovo dijete bude uspješno?

Psiholog Jasminka Brlas govori na koji način roditelj da pristupi i pomogne svom školarcu da se razvije u samostalnu i odgovornu mladu osobu koja će se lakše prilagoditi i školskim obavezama.

Školsko doba nosi izazove za dijete i roditelja. Pritom je uloga roditelja ogromna. Roditelj svoje dijete treba da poštuje i podržava, ali i da ga usmjerava i uči odgovornostima. S obavezama i pritiscima s kojima se kao roditelji suočavamo to može biti teško. Često ne znamo kako da postupimo. Pomažemo previše ili premalo, uplićemo se i kontrolišemo previše ili se se uopšte ne uplićemo. Djetetove ocjene i obaveze doživljavamo kao svoje, vređamo se i zaboravljamo kako je nama bilo kad smo bili školarci.

Kako zauzeti pravilan i zdrav stav prema dostignućima svoga djeteta? Kako svoja očekivanja svesti na razumnu mjeru? Na čemu insistirati u prvim godinama školovanja? Šta činiti da djetetu pomognemo da odraste u odgovornu i samostalnu mladu osobu? Pitanja su to koja smo postavili prof. Jasminki Brlas. Evo koje je preporuke Jasminka Brlas dala roditeljima.

Dužnosti roditelja

Dužnost svakog roditelja je da nauči svoje dijete obavezama, navikama i preuzimanju odgovornosti za svoje postupke. Djeca koja imaju razvijene radne i životne navike (odlasci na spavanje u približno isto vrijeme, pranje ruku nakon igre ili kada uđe u kuću, pranje zuba ujutru i uveče i sl.) mnogo lakše usvajaju nove navike, pa tako i školske obaveze i pravila.

Obaveze djeteta

Dijete treba da ima svoje obaveze u kući (npr. skupljanje igračaka, sređivanje sobe, bacanje smeća, odlazak u prodavnicu, hranjenje kućnog ljubimca, vođenje psa u šetnju, namiještanje kreveta, brisanje suđa…) koje treba da obavlja samo a ne roditelj umjesto njega. Tako će razvijati svoje radne navike koje će mu pomoći u razvijanju školskih radnih navika (briga oko učenja, školskog pribora).

Postavite pravila o učenju

U dogovoru s djetetom odredite prostor za rad i učenje. Vrlo je važno da dijete ima vreme i prostor za rad, učenje i pisanje svojih zadataka. Takođe su važna jasna pravila vezana za učenje i školske obaveze.

Podstičite socio-emocioanlni razvoj djeteta

Od roditelja se očekuje da istrajno podstiču socio-emocioanlni razvoj djeteta, samostalnost, disciplinu, upornost, spremnost na saradnju, razvijanje pozitivne slike djeteta o sebi. To je proces i od roditelja zahtijeva dosljednost, upornost i strpljenje.

Ljubav prema djetetu ne smije biti uslovljena ocjenama

Od djeteta imajte realistična, ni preniska ni previsoka očekivanja. Prihvatite ga onakvim kakvo jeste, dajte mu osjećaj da je vrijedno i da imate povjerenja u njegove sposobnosti. Najvažnije je da date djetetu do znanja da vaša ljubav prema njemu ne zavisi od njegovih ocjena i školskog uspjeha.
Prihvatanje neuspjeha, pravo na greške, strpljenje, najvažniji su roditeljski kvaliteti kojima ćete djetetu pomoći u učenju i savladavanju školskih obaveza. Radujte se svakom njegovom uspjehu. Ne upoređujte dijete s drugom djecom, braćom, sestrama. Svako je dijete različito, individua za sebe i razvija se svojim tempom.

Ne učite umjesto djeteta

Ne učite, ne čitajte i ne pišite zadatke umjesto djeteta. Strpljivo i s povjerenjem podstičite njegovu samostalnost. Samostalno dijete nije dijete koje je prepušteno samo sebi, već dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. Učite ga da je za svako postignuće potrebno uložiti vrijeme i trud. Ohrabrujte dijete i podržavajte ga u savladavanju novih zadataka.

Stvarajte podsticajno okruženje

Za razvoj djeteta, pa tako i za prilagođavanje djeteta na školu, važno je stvarati podsticajno okruženje u kojem se podstiče sticanje novih iskustava, aktivnosti, radoznalost, igra i stvaranje. Na taj način će dijete steći osobine, sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi. Radoznala i samosvjesna djeca lakše uče.

Razvijate djetetovu emocionalnu inteligenciju

Važno je kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju, sposobnost prilagođavanja, samodisciplinu, upornost, optimizam, poštovanje drugih, spremnost na saradnju. Čitati, pisati, druga znanja i vještine učiće i u školi. Pohvaljujte dijete, pokažite ponos, ohrabrite njegovu znatiželju.

Pitajte dijete o prijateljima, a ne samo o ocjenama

Po povratku djeteta iz škole razgovarajte s njim, pokažite interes i zanimanje za to šta govori: kako mu je bilo i što su radili u školi, šta je novo naučilo, šta mu se svidjelo, šta je bilo lako, šta nije, ko su mu prijatelji… Pri tome ga aktivno slušajte.

Razgovarajte iskreno s djetetovim nastavnikom

Uspostavite dobar odnos i saradnju sa školom i imajte povjerenja u djetetovu učiteljicu/učitelja. To podrazumijeva uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, dogovaranje. Učiteljica vaše dijete vidi na drugačiji način i u drugačijim okolnostima od vas. Ona mu je izuzetno važna osoba u životu.
Sa učiteljicom otvoreno razgovarajte o snagama i interesima svoga djeteta, ali i o poteškoćama s kojima se susrećete. Takvim pristupom i zajedničkim djelovanjem pozitivno ćete uticati na razvoj djeteta, a tako i na njegov uspjeh i zadovoljstvo školom. Redovnim odlascima na razgovor u školu pokazujete brigu i interes za djetetovo učenje, ali i za dijete kao osobu.

Izvor: banjalucanke.com