Objavljeno: 31. 12. 2015 u 15:39h
Psiholog Jasminka Brlas govori na koji način roditelj da pristupi i pomogne svom školarcu da se razvije u samostalnu i odgovornu mladu osobu koja će se lakše prilagoditi i školskim obavezama.
Školsko doba nosi izazove za dijete i roditelja. Pritom je uloga roditelja ogromna. Roditelj svoje dijete treba da poštuje i podržava, ali i da ga usmjerava i uči odgovornostima. S obavezama i pritiscima s kojima se kao roditelji suočavamo to može biti teško. Često ne znamo kako da postupimo. Pomažemo previše ili premalo, uplićemo se i kontrolišemo previše ili se se uopšte ne uplićemo. Djetetove ocjene i obaveze doživljavamo kao svoje, vređamo se i zaboravljamo kako je nama bilo kad smo bili školarci.
Kako zauzeti pravilan i zdrav stav prema dostignućima svoga djeteta? Kako svoja očekivanja svesti na razumnu mjeru? Na čemu insistirati u prvim godinama školovanja? Šta činiti da djetetu pomognemo da odraste u odgovornu i samostalnu mladu osobu? Pitanja su to koja smo postavili prof. Jasminki Brlas. Evo koje je preporuke Jasminka Brlas dala roditeljima.
Dužnost svakog roditelja je da nauči svoje dijete obavezama, navikama i preuzimanju odgovornosti za svoje postupke. Djeca koja imaju razvijene radne i životne navike (odlasci na spavanje u približno isto vrijeme, pranje ruku nakon igre ili kada uđe u kuću, pranje zuba ujutru i uveče i sl.) mnogo lakše usvajaju nove navike, pa tako i školske obaveze i pravila.
Dijete treba da ima svoje obaveze u kući (npr. skupljanje igračaka, sređivanje sobe, bacanje smeća, odlazak u prodavnicu, hranjenje kućnog ljubimca, vođenje psa u šetnju, namiještanje kreveta, brisanje suđa…) koje treba da obavlja samo a ne roditelj umjesto njega. Tako će razvijati svoje radne navike koje će mu pomoći u razvijanju školskih radnih navika (briga oko učenja, školskog pribora).
U dogovoru s djetetom odredite prostor za rad i učenje. Vrlo je važno da dijete ima vreme i prostor za rad, učenje i pisanje svojih zadataka. Takođe su važna jasna pravila vezana za učenje i školske obaveze.
Od roditelja se očekuje da istrajno podstiču socio-emocioanlni razvoj djeteta, samostalnost, disciplinu, upornost, spremnost na saradnju, razvijanje pozitivne slike djeteta o sebi. To je proces i od roditelja zahtijeva dosljednost, upornost i strpljenje.
Od djeteta imajte realistična, ni preniska ni previsoka očekivanja. Prihvatite ga onakvim kakvo jeste, dajte mu osjećaj da je vrijedno i da imate povjerenja u njegove sposobnosti. Najvažnije je da date djetetu do znanja da vaša ljubav prema njemu ne zavisi od njegovih ocjena i školskog uspjeha.
Prihvatanje neuspjeha, pravo na greške, strpljenje, najvažniji su roditeljski kvaliteti kojima ćete djetetu pomoći u učenju i savladavanju školskih obaveza. Radujte se svakom njegovom uspjehu. Ne upoređujte dijete s drugom djecom, braćom, sestrama. Svako je dijete različito, individua za sebe i razvija se svojim tempom.
Ne učite, ne čitajte i ne pišite zadatke umjesto djeteta. Strpljivo i s povjerenjem podstičite njegovu samostalnost. Samostalno dijete nije dijete koje je prepušteno samo sebi, već dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. Učite ga da je za svako postignuće potrebno uložiti vrijeme i trud. Ohrabrujte dijete i podržavajte ga u savladavanju novih zadataka.
Za razvoj djeteta, pa tako i za prilagođavanje djeteta na školu, važno je stvarati podsticajno okruženje u kojem se podstiče sticanje novih iskustava, aktivnosti, radoznalost, igra i stvaranje. Na taj način će dijete steći osobine, sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi. Radoznala i samosvjesna djeca lakše uče.
Važno je kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju, sposobnost prilagođavanja, samodisciplinu, upornost, optimizam, poštovanje drugih, spremnost na saradnju. Čitati, pisati, druga znanja i vještine učiće i u školi. Pohvaljujte dijete, pokažite ponos, ohrabrite njegovu znatiželju.
Po povratku djeteta iz škole razgovarajte s njim, pokažite interes i zanimanje za to šta govori: kako mu je bilo i što su radili u školi, šta je novo naučilo, šta mu se svidjelo, šta je bilo lako, šta nije, ko su mu prijatelji… Pri tome ga aktivno slušajte.
Uspostavite dobar odnos i saradnju sa školom i imajte povjerenja u djetetovu učiteljicu/učitelja. To podrazumijeva uzajamno poštovanje, dijeljenje informacija, dogovaranje. Učiteljica vaše dijete vidi na drugačiji način i u drugačijim okolnostima od vas. Ona mu je izuzetno važna osoba u životu.
Sa učiteljicom otvoreno razgovarajte o snagama i interesima svoga djeteta, ali i o poteškoćama s kojima se susrećete. Takvim pristupom i zajedničkim djelovanjem pozitivno ćete uticati na razvoj djeteta, a tako i na njegov uspjeh i zadovoljstvo školom. Redovnim odlascima na razgovor u školu pokazujete brigu i interes za djetetovo učenje, ali i za dijete kao osobu.
Izvor: banjalucanke.com
Nema komentara
Sakrij sve komentare
Prikaži komentare
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala Banjaluka.com. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Banjaluka.com zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara Banjaluka.com nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac takođe prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.