Kako je srpski zet dobio slavu

Rođen sam u Australiji. Po ocu sam Grk, po majci Čileanac, a turisti me znaju kao srpskog zeta, kaže 40-godišnji Avram Tokatlidis, čiji je kafić Bumerang u Potosu na grčkom ostrvu Tasos mjesto na kome se gledaju isključivo srpski TV kanali i navija, naravno, za Đokovića. Sa svojom Radmilom živi već 22 godine, a 11 godina su i zvanično u braku. Pola godine žive u Sidneju, a pola u Potosu.

Sreli smo se na Tasosu, ja sam bila na ljetovanju a on je došao iz Sidneja u posjetu ocu koji se vratio iz Australije u Grčku. Iako se ljetnje priče obično završe na tome, mi smo nastavili kontakt. Bile su to one mučne devedesete godine za nas u Srbiji, a Avram je bio bukvalno pored mene i dok sam spremala ispite i dok su padale bombe – prisjeća se Rada, tada Počeković, koja je diplomirala na Elektrotehničkom fakultetu i potom se zaposlila u Institutu „Mihajlo Pupin“.

Geni na prvom mjestu

Iako je na Australijance otvoren, nasmijan i druželjubiv, a temperamentan na majčinu čileansku lozu, Avram ipak kaže da je prvenstveno Grk.

Obožavam Australiju, ali ja sam Grk. Kod nas je to tako, gdje god da se rodimo ili živimo mi smo Grci – zaključuje Avram, a Rada dodaje da to Srbi treba da nauče od Grka.

Teško me je bilo natjerati da odem u Beograd prvi put. U to vrijeme sam se družio sa piscem Vladimirom Arsenijevićem koji je radio kao turistički vodič za Kontiki i on me je ubijedio da dođem. Rekao mi je da neću umrijeti od gladi i da me niko neće ubiti, jer sam ja tada kao Australijanac imao jednu sasvim pogrešnu sliku o Srbiji. I tako sam se odvažio da pođem u Beograd posljednjim turističkim autobusom sa Tasosa da posjetim svoju Radu. Tada sam upoznao i njenu porodicu, roditelje, sestru i brata, dedu, i zavolio Đeram gdje su živjeli – priča Avram na savršenom srpskom jeziku.

Prvi snijeg

Te 1993. godine prvi put je u svom životu vidio snijeg u Beogradu, gdje su narednih 12 godina provodili zime, a ljeti su bili u Grčkoj. Budućem tastu Miroslavu Mikanu, vlasniku pekare i poslastičarnice „Počeković“, pomagao je u poslu, i tako je brzo savladao srpski jezik.

Pošto je Avram trilingvalan po rođenju i govori grčki, španski i engleski jezik, a u mojoj porodici smo svi govorili engleski, u početku nije bilo potrebe da uči i srpski. U jednom trenutku moj otac mu je ponudio da vodi porodični restoran na Trošarini i morao je da progovori i naš jezik. A učio ga je od Leskovčanina Novice, prvaka leskovačke roštiljijade, koji je svojevremeno ušao u Ginisovu knjigu rekorda kada je napravio najveću pljeskavicu na svijetu, i od kuvarice Bise iz Niša. Njegov naglasak bio je kao da je iz njihovog kraja i koristio je dva padeža, što nas je sve zabavljalo – kaže Rada.

Avram otkriva da mu je najviše pomoglo to što je stalno čitao male oglase.

Morao sam da se snalazim, jer cijeloga života sam živio u Australiji i za mene je inflacija koja je tada vladala u Srbiji bila potpuna nepoznanica, kao i restrikcije struje. Sve mi je bilo zabavno i zanimljivo, a po reakcijama drugih, sa mnom je tada bilo dogodovština na pretek. Radin deda se najviše zabavljao na svako moje čuđenje. Kako je vrijeme odmicalo morali su da prelome gdje će živjeti.

Klub srpskih žena

Potos ima oko 500 stanovnika, a za Radu važi da je grčka snaja koja je povukla nogu, te sada vjerovali ili ne, ima tridesetak naših dama koje su svoju sreću pronašle ovdje, dok na čitavom Tasosu taj broj prelazi sto!

Ana iz Niša, Jasmina iz Sopota, Jelena iz Aleksinca, Marija i Silvana iz Beograda, Irena iz Kragujevca, Slavica iz Vladičinog Hana, Sanja iz Sremske Mitrovice, Margarita iz Novog Sada… To su morske ljubavi koje su prerasle u životne. Među njima ima ljekarki, arhitekata, filologa, pravnica, a udale su se za vatrogasce, mesare, ribare… Brakovi su srećni, a djece ima mnogo. Sada svi sa nestrpljenjem iščekujemo rođenje prvih blizanaca iz srpsko-grčkog braka – priča Rada i dodaje da je zato na ostrvu osnovan i Klub srpskih žena.

Odluka je pala da šest mjeseci budu u Sidneju, kod Avramove majke, u kući na obali okeana, a drugih šest mjeseci kod njegovog oca u Grčkoj. U Srbiji su na proputovanju između ove dvije zemlje, ali familija ljetuje kod njih tako da su uvijek na okupu. Svadbu su pravili dva puta, Beogradu i u Sidneju.

Ribarski tanjir

Rada je napustila svoju profesiju i ušla u porodični biznis porodice Tokatlidis.

Nije mi žao jer smo Avram i ja uspjeli da uredimo život po svojoj mjeri, ne živimo ko sav drugi svijet u Australiji koji je opterećen kreditima i stresom svake vrste. U Grčkoj dosta radimo tokom sezone, osim kafića imamo privatni pansion u koji dolaze gosti iz cijelog svijeta. Kada se vratimo u Sidnej, uživamo u plodovima svog rada.

Avram je profesionalni ribar i za njega i tamo uvijek ima posla, ali on kada to radi, radi isključivo zato što to voli. Podržavamo jedno drugo u svemu što volimo, i to je ono što nas je svih ovih godina održalo zajedno i kada smo bili hiljadama kilometara razdvojeni – objašnjava Rada, koju su Grci upozoravali da je kod ribara tanjir devet puta prazan, a jednom pun, ipak riješila da isprati svoju srećnu zvijezdu i podrži svog supruga u ispunjavanju njegovog sna.
I pokazalo se da su bili u pravu.

Ono što je njen suprug naučio i preuzeo od Srba jeste da kao naš pravi zet slavi slavu.

Noćni život u Potosu

Voleo sam kada se familija i prijatelji okupe za Svetoga Jovana kod Radinih roditelja i poželio sam da i mi to nastavimo, po tastovoj smrti, u Sidneju. Jedino nisam želio da bude ta slava jer se ona nasljeđuje po muškoj liniji. Zamolio sam oca Miodraga iz Sidneja za dopuštenje da uzmem svoju slavu i on je to blagoslovio. Odabrao sam Svetog arhangela Mihaila jer je on zaštitnik Tasosa. Na taj dan u Sidneju u kuću nam dolaze prijatelji svih nacionalnosti i svi su zavoljeli ovu divnu srpsku tradiciju – priča Avram, a Rada dodaje da je pravi domaćin i da sve ispoštuje po protokolu.

I u njihovom kafiću Bumerang, koji je sav u australijskim simbolima i koji je opravdao ime jer im se gosti uvijek vraćaju, takođe je domaćinska atmosfera. Posebno su privilegovani gosti iz Srbije.

Izvor: Vesti