Istine i zablude o jedincima

Mnogo ljudi smatra da su jedinci usamljeni, sebični i razmaženi, jer svu roditeljsku pažnju imaju samo za sebe.

Sve se više bračnih parova odlučuje za samo jedno dijete. Razlozi su višestruki: nedostatak (odgovarajućeg) stambenog prostora, novca i drugih materijalnih sredstava ili zaposlenost oba roditelja, pretrpanost poslovnim obavezama i nedostatak vremena. Ako ste roditelj jednog djeteta, onda ste, vjerovatno, već mnogo puta čuli negativne komentare i predrasude o djeci jedincima.

Privilegije u porodici

Mnogo ljudi smatra da su jedinci usamljeni, sebični i razmaženi, jer imaju apsolutnu roditeljsku pažnju. Ovakvi i slični stavovi su pogrešni, pa mogu izazvati strahove i krivicu kod roditelja jedinaca. Razvoj samopouzdanja i društvenih navika ne zavisi od toga ima li dijete brata ili sestru. Razmažene i sebične djece ima i u višečlanim porodicama.

Međutim, jedinci imaju posebne privilegije: oni su jedini primatelji roditeljske zaštite, brige, pažnje, pa i materijalne podrške. Budući da imaju roditelje “samo za sebe”, s njima stupaju u dublje interakcije i provode više vremena, što može imati pozitivan efekt na razvoj djeteta. Međutim, najznačajnije prednosti djece jedinaca jesu visoka motivacija za postignućem i visoka inteligencija, što se primjećuje u postizanju boljeg školskog uspjeha i višeg obrazovanja.

Uprkos brojnim prednostima, tu su i nedostaci. Sama prisutnost braće i sestara može ublažiti negativne uticaje poput roditeljskih očekivanja, loših bračnih odnosa, stresa ili patologije roditelja.

Loši uticaji

U skladu s tim, djeca jedinci su ranjiviji i izloženiji eventualnim lošim uticajima, što u nekim slučajevima može dovesti do smanjenog uživanja u životu, te razvojem nižeg samopouzdanja.

Zbog svega toga, bitno je podsticati ijdete na druženje s drugom djecom, što mu omogućava da nauči kako da se slaže i dijeli s drugima, kako uspješno da rješava konflikte itd. Takođe, dijete valja podsticati na samostalnost.

Važno je i podučavati dijete socijalnim veštinama te razvijati osjećaj za druge. Djetetu treba dati do znanja da nije “centar svijeta”, kao da je i ono dio zajednice, piše Azra.

A šta kada više nisu djeca? Gotovo 60 posto djece jedinaca svoj status doživljava kao nepogodnost, te izjavljuje kako im je žao što nemaju brata ili sestru, koji bi im bili podrška i “saveznici” u izazovima odrastanja. Javlja se i taj osjećaj usamljenosti, pritiska za postizanjem uspjeha, upravo zbog činjenice da su isključivo na njih usmjerena sva roditeljska očekivanja.

U nešto zrelijoj dobi većina djece postaje zabrinuta usljed anticipiranja da će jednog dana ostati sami kada roditelji umru. Mnogi navode i osjećaj pritiska da imaju vlastitu djecu, jer su oni jedina prilika za produženjem porodične loze.

Izvor: S media