Društvene mreže: Ne baš društvene koliko se čini

Svijet u kojem živimo odavno je dobio epitet virtuelni ili digitalni – većina mladih, a i starijih, danas započinju ili završavju dan na “Fejsbuku” ili “Tviteru”, na kojima su statusi postali moderna verzija ličnog dnevnika.

Za razliku od nekadašnjih dnevnika koji su bili intimni i tajni, današnji digitalni dnevnici pišu se u “strogo povjerljivoj javnosti”. Popularizacija privatnog i intimnog postala je stil života današnjeg čovjeka koji svakodnevno koristi društvene mreže.

Prednosti kompjuterske tehnologije i tehnnike danas se uveliko koriste radi upoznavanja, saznavanja i dobijanja informacija iz raznih društvenih oblasti internetom.

Odrasli i djeca, kao određen vid druženja i komunikacije, upotrebljavaju razne društvene mreže kao razonodu i opuštanje ipak one i nisu toliko društvene koliko se čine.

“Društvene mreže imaju i negativnu stranu, naročito kada punoljetna lica zloupotrebljavaju virtuelnu komunikaciju da bi kontaktirala maloljetnu djecu, a što se smatra devijantnim ponašanjem ili poremećajem ličnosti koji se naziva pedofilija-seksualnog zlostavljanja djevojčica i dječaka“, pojašnjava Neda Dragić, diplomirani psiholog Centra za socijalni rad Banjaluka.

Dragićeva ističe da su u zadnje vrijeme sve češći problemi u društvu, gdje maloljetna djeca koriste društvene mreže da bi se dogovorila o tučama, gdje najčešće dolazi do povreda djece, ubistava, uključivalja policije, suda i kazneno-popravnih ustanova.

“Uzroci kriminalnog i asocijalnog ponašanja djece se nalaze ne samo u porodicama kao matičnoj ćeliji društva nego i u samom društvu, koji djeci prosto nameću kompjutere, mobilne telefone i sva ostala primamljiva sredstva koja im omogućavaju da se ponašaju na način da se ugrožava budućnost te iste djece i gdje dolazi do narušavanja mentalnog i emocionalnog zdravlja djece“, ističe Dragićeva.

Ona naglašava da su roditelji i društvo glavni činioci koji treba da postave granice u odrastanju djece, a samim tim i da zaštite djecu od budućih događanja, kao što su ugovaranje tuča, kidnapovanja i ubistava.

“Internet pruža velike mogućnosti ali nosi i rizike koje djeca ne znaju prepoznati i ne znaju kako reagovati, zbog toga mnoga njihova prava upravo putem interneta mogu biti povrijeđena“, upozorava ombudsman za djecu Republike Srpske Nada Grahovac.

Ona ističe da je najčešće riječ o različitim oblicima nasilja nad djecom i ugrožavanja prava djeteta na zaštitu njihove privatnosti.

„Nasilje putem interneta najčešće se odnosi na vrijeđanje, uznemiravanje, slanje prijetećih i uvredljivih poruka, lažno predstavljanje, podsticanje na mržnju i nasilje i slično, a žrtvu navodi na iznošenje ličnih podataka, otkrivanje porodičnih prilika, pristupanje raznim grupama čiji ciljevi mogu biti vrlo štetni i opasni za dijete“, pojašnjava Nada Grahovac.

Ona ističe da nasilje, koje odrasli čine nad djecom putem interneta, najčešće se odnosi na dječiju pornografiju.

„Lažno se predstavljaju, znaju mjesta na kojima se djeca kreću, govore jezikom koji djeca razumiju, znaju njihove navike i potrebe, lako zadobijaju njihovo povjerenje i postaju njihovi “prijatelji”. Onda kad su postali prijatelji, svi njihovi razgovori i dogovori su samo njihova tajna“, naglašava ona.

Učenici banjalučke gimnazije proveli su u februaru ove godine u svojoj školi istraživanje na uzorku od 434 učenika. Od ispitanih – njih 98 odsto koristi se Internetom, a zabrinjava podatak da čak svakog četvrtog roditelja ne zanima šta njegovo dijete radi dok je na globalnoj mreži.

Osim toga, istraživanje je pokazalo i da je 21 odsto učenika otišlo na sastanak sa nekim koga do tada nisu poznavali. Sa 46 odsto učenika roditelji razgovaraju i pitaju ih o stvarima na Internetu, a četiri odsto roditelja brani djeci odlazak na određene veb-stranice. Prema istraživanju, 30 odsto roditelja se žali jer njihova djeca provode mnogo vremena na Internetu.

Amerikanci uzrasta od osam do 18 godina gotovo svaki minut svog vremena, osim kada su u školi, provode na Internetu, rezultat je istraživanja “Kaiser famildž fondacije”. Mladi ovog uzrasta provode više od sedam i po časova dnevno za svojim kompjuterima, “pametnim” telefonima, pred TV-ekranima ili nekim drugim elektronskim uređajima.

Koliko Internet može biti opasan pokazuje i primjer da bi Kina mogla postati prva zemlja koja će proglasiti zavisnost od te globalne mreže – kliničkim oboljenjem.

Ministarstvo zdravstva Kine sljedeće godine trebalo bi da objavi priručnik u kome će nova vrsta zavisnosti biti stavljena u istu kategoriju kao kockanje i alkoholizam.

Prema nalazima Tao Rana, ljekara iz Kine i osnivača prve klinike za ovisnost od Interneta, prosječni ovisnik za računarom dnevno provede između šest i 13 časova.

Izvor: Agencije