Da li pravda može čekati: Suđenje za ubistvo u Banjaluci stalo zbog odmora

Nastavak suđenja za ubistvo Slaviše Ćuluma zakazan je tek za septembar, što je u nezavidan položaj stavilo i oštećene, ali i optuženog.

Tri mjeseca pauze u predmetu koji je po svim standardima trebao imati prioritet postavlja pitanje da li pravda u Republici Srpskoj uopšte funkcioniše tempom koji društvo očekuje?

U pravosudnoj praksi, posebno kada je riječ o teškim krivičnim djelima poput ubistava, kontinuitet suđenja nije samo proceduralna stvar, on je ključan element pravičnosti.

Upravo je zato Visoki sudski i tužilački savjet (VSTS) BiH preporučio da se ovakvi predmeti vode bez odlaganja, uz zakazivanje ročišta najmanje jednom sedmično.

Međutim, realnost na terenu pokazuje drugačiju sliku. Sudnica je zatvorena do jeseni, a postupak koji bi morao biti ubrzan, praktično je na čekanju.

Pravnici smatraju smatra da ovakve pauze šalju lošu poruku svima uključenim u proces.

– Oštećeni imaju pravo na efikasnu pravdu, a optuženi na suđenje u razumnom roku. Kada imate pauzu od tri mjeseca, opravdano se postavlja pitanje da li sistem ispunjava svoju osnovnu funkciju –kažu oni.

Dodaju da je kontinuitet izvođenja dokaza izuzetno važan. Svaka duža pauza može dovesti do gubitka dinamike, ali i do slabljenja percepcije ozbiljnosti procesa.

I dok pravni stručnjaci ukazuju na sistemske slabosti, u praksi se kao razlog najčešće navode godišnji odmori sudija, tužilaca i advokata. No, postavlja se pitanje da li pravda smije čekati administrativne i organizacione prepreke?

Uređeni pravosudni sistemi ovakve situacije rješavaju unaprijed planiranom organizacijom, upravo kako bi se izbjegli zastoji u predmetima od javnog značaja. U suprotnom, povjerenje građana u pravosuđe dodatno slabi.

I ne samo to, ako predmeti teških krivičnih djela, visoke korupcije i slični nemaju prioritet u praksi, uprkos preporukama i pravilima, šta onda ima?

Tri mjeseca pauze možda su kalendarski razumljiva, ali iz perspektive pravde, ona ostavlja gorak utisak čekanja, neizvjesnosti i sistema koji još uvijek traži način da odgovori na vlastite standarde.

Podsjetimo, Siniša Šakić Kinez optužen je da je s još jednom nepoznatom osobom nabavio motocikl i iskoristio ga za izviđanje mjesta na kojem su oštećenog Slavišu Ćuluma planirali da ubiju, kao i automatsko oružje i municiju kojima će izvršiti djelo.

Slaviša Ćulum je ubijen 15. maja 2020. godine na lokalnom putu nedaleko od porodične kuće u mjestu Dragočaj kod Banjaluke, nedugo nakon što je izašao iz zatvora.

Ubice su mu napravile sačekušu, dok je svojim automobilom išao prema gradu i u njega ispalile 22 hica.

Optužnica protiv Šakića potvrđena je u martu 2021. godine, a suđenje je počelo 24. maja te godine i završeno je nakon skoro dvije i po godine. Vrhovni sud RS nedavno je ukinuo oslobađajuću presudu Šakiću i postupak vratio na početak.

Istovremeno, pitanja smo uputili VSTS o konkretnom slučaju, ali i zbog toga što se u posljednje vrijeme ponavljaju višmjesečne pauze u predmetima koja bi trebala imati prioritet u radu.

Kako VSTS tumači činjenicu da se u predmetu teškog ubistva pravi tromjesečna pauza, uprkos preporukama da se ovakvi postupci vode uz sedmična ročišta? Da li je to kršenje standarda koje je VSTS postavio?

Da li građani imaju pravo zaključiti da su godišnji odmori sudija, tužilaca i advokata postali važniji od prava oštećenih i optuženih na suđenje u razumnom roku? Ko snosi odgovornost za ovakve zastoje?

Koje konkretne mehanizme VSTS ima da sankcioniše ili spriječi ovakve prekide u suđenjima, i da li će ovaj slučaj biti predmet interne analize ili nadzora?

Odgovore ćemo objaviti kada ih dobijemo.

Izvor: Srpska info