Aktuelno

Članovi banjalučkog sastava Tanker: Pravi smo metalni Don Kihoti

Objavljeno: 1. 12. 2012 u 09:41h

Banjalučki stoner metal sastav “Tanker” već nekoliko godina vrlo uspješno “plovi” muzičkim vodama regiona, koje će uskoro dodatno uzburkati njihov novi album čije snimanje završavaju u studiju “Digital Boyler”.

U razgovoru za “Nezavisne”, Saša Rogić Roga i Dejan Savić, gitaristi “teške” petorke otkrivaju šta očekuje publiku, te kakvi su njihovi stavovi o sve neizglednijoj situaciji u muzičkoj industriji.

“Obale žalosnih vrba”: “Radni naziv albuma je “Shores of the weeping willow” (“Obale žalosnih vrba”). Mislim da ne treba posebno objašnjavati koje su to vrbe, obale i koja rijeka teče između njih”, kaže Rogić i dodaje da će album trajati oko četrdesetak minuta, te da ima osam pjesama.

Naglašava da je moguće da će se naći i jedan instrumental, te da nema potrebe da aktuelni materijal traje duže.

“Mislim da je danas teško zadržati slušaoca da 75 minuta sjedi i sluša album. Odlučili smo se za ovih osam pjesama koje su gotove, premda ima još onih koje smo mogli dovježbati, srediti i snimiti”, objašnjava Rogić.

Kaže da su ovih dana snimili gitare i da se radi o njihovom prepoznatljivom zvuk, koji nisu drastično mijenjali.

“Bez obzira na to, žanrovski jeste malo drugačiji, i da budem iskren, mislim da smo nekoliko koraka otišli od tog ‘southern’ zvuka. Neke pjesme i dalje imaju tu notu, ali smo razmišljali da album predstavimo kroz A i B stranu, pošto su neke od numera iz ranijeg perioda, a druge su, opet, novijeg datuma”, objašnjava Savić, te dodaje da su ove posljednje konceptualno drugačije, modernije, ali nisu standardna “stoner/southern” kombinacija “Tankera”.

Rogić kaže da su pjesme kompleksnije i svježije u odnosu na prvenac, ali da će stari fanovi odmah znati da se radi o “Tankeru”.

“Ovaj album nema određenu koncepciju, baš zbog tih starijih pjesama. Za prvi album bili smo ‘poluucijenjeni’ da ga moramo završiti do određenog datuma ako hoćemo da se uopšte pojavi. Tako da imaju, recimo, tri pjesme koje, zapravo, više pripadaju prvom izdanju”, otkriva vezu između novog i starog albuma Rogić.

Gromovi i narodnjaci: Navode da su pomalo eksperimentisali sa zvukom, tačnije sa štimom gitara.

“Gitare su nam uvijek “spuštene”, dakle, sviramo dosta nisko, da bismo dobili taj teži zvuk koji imamo. Sada smo još više ‘spustili’ štim, sviramo tzv. A-drop, pa smo imali problema da obuzdamo taj ton, jer je veoma nizak”, objašnjava Rogić i navodi da im je trebalo mnogo opreme i vremena kako bi taj zvuk bio slušljiv i ugodan za uvo.

Savić kaže da su nekako uspjeli da ovladaju i njime.

“Dobija se, onako, jedan specifičan ambijent. Zapravo, zvuči kao grmljavina, kao da grom udara”, objašnjava on.

Kažu da Ognjen Topić, vokal benda, i dalje piše sve tekstove, te da je i basista Branko Stupar dobar tekstopisac.

“Ipak, Ogiju to tako dobro ide da nećemo da mu smetamo. Ne upada u krize, uvijek su tekstovi gotovi na vrijeme”, zadovoljan je Rogić.

Savić dodaje da su tekstovi dosta mračni, ali da će se situacija vjerovatno promijeniti.

“Ognjen mi je već nekoliko puta govorio da želi da promijeni teme, da se okrene nekoj vedrijoj strani. Ne vjerujem da će to biti na ovom materijalu, ali mislim da će biti već na sljedećem”, ističe.

Na opasku da se metal redovno veže za nešto teško i mračno, Rogić odgovara da on smatra da nije ništa mračniji od hip-hopa i njegovih tema.

“Meni su i narodnjaci mračni. Mislim, uvijek je neka tuga, tragedija, plač, nigdje sreće nema. Pa, mislim, realno”, kaže ozbiljno Savić.

Izdavači i prodavci: Rogić naglašava da će se ovaj put malo više potruditi da široj javnosti predstave ono što rade.

“Uskoro će se pojaviti i zvanična veb stranica, dok smo se do sada oslanjali isključivo na društvene mreže. Brzo će biti i spot, možda ga počnemo raditi već u decembru. Takođe, biće tu i YouTube kanal, gdje ćemo redovno stavljati različite snimke”, objašnjava on.

Ističe da i za pjesme koje se neće naći na novom albumu imaju plan, pa će svaka tri mjeseca izbacivati po jedan singl.

“Kad snimimo album, i dalje imamo veliki problem šta ćemo konkretno s njim, tačnije, u kojem obliku će se pojaviti u javnosti. Vjerovatno će izaći u nekom ograničenom tiražu za prodaju, a mi ćemo se potruditi da on svakako bude odštampan”, navodi Rogić i kaže da je plan da, kao i prethodni album, bude pravi, štampani disk, a ne narezana “kućna” varijanta.

Savić ističe da već postoje neke ideje kada su u pitanju izdavači.

“Evo, baš smo ovih dana u pregovorima sa banjalučkom izdavačkom kućom ‘Koliba’, koja bi trebalo uskoro da počne s radom. Pojavljuju se neke izdavačke opcije. Mislim da i ‘Demofest’ ima registrovanu izdavačku kuću, iako ne funkcioniše kako bi trebalo, ali postoji. Imamo i ponudu za onlajn preuzimanje od nekih metal portala”, priča Savić, te ističe da će od svih kombinacija izabrati najbolju, ali ne u smislu novca, već da što više ljudi čuje album.

Rogić dodaje da kod nas kultura kupovanja muzike ne postoji, ali da u zadnje vrijeme istražuje kako funkcioniše onlajn prodaja.

“Možda neko i kupi pjesmu, ako, recimo, bude jednu marku, a na taj način istovremeno odaješ i poštovanje bendu”, zaključuje on.

Lijena publika: Savić ističe da publika u regionu sjajno reaguje na nove pjesme, iako ih ne poznaje uopšte.

“Takođe, znaju sve naše stare pjesme, a redovno se dešava da uzmu mikrofon od Ognjena i pjevaju, što je meni fascinantno”, opisuje momente sa nedavnih nastupa Savić.

Rogić smatra da publike za metal postoji više u nego bilo kojem drugom žanru, bar u Banjaluci.

“Mislim da možemo napraviti svirku da nama bude ugodno i da stvarno imamo osjećaj da smo imali koncert. A moglo bi biti i bolje. Treba ljude samo ‘istjerati’ iz kuće, jer na YouTubeu slušaju šta hoće i kad god hoće, pa je kultura odlaska na koncerte pala. Za svirku treba neka kinta za ulaz, za piće, treba otići do grada, vratiti se kući… Ljudi su postali lijeni za to”, Rogićev je stav.

Savić dodaje da su besplatni koncerti u Banjaluci, zapravo, najveći neprijatelj bendova.

“Prije se uvijek plaćao ulaz na koncerte, a danas ljudi prave problem oko tri KM, što je apsurdno. Ljudi su navikli da gledaju “Hladno pivo” ili “Majke” besplatno i cijeli budžet potroše na ‘cugu’, pa kada dovedeš u grad nekoliko bendova i staviš cijenu ulaza 5-10 KM, publika će radije ostati ispred”, tvrdi on.

Kao primjer navodi promociju njihovog prvog albuma “Sorrow drives the will” u Sarajevu, kada je ulaz bio 10 KM, a došlo je 250 ljudi.

“Dakle, ne radi se tu o novcu. Ja to prosto posmatram kroz paralelu odlaska u pozorište ili bioskop. Nekada se išlo na koncerte, iako nisi prije čuo za bend. Danas vidiš najavu, odeš na YouTube, kažeš ‘ne sviđa mi se’, i to je to. Ne postoji više varijanta ‘možda mi bude dobro’. Svi idu na ‘siguricu’, radije će otići na ‘Gobline’ sedam puta, a na bend koji prvi put svira neće doći, iako im možda baš taj bend ‘leži'”, smatra Savić.

Rogić kaže da je situacija u Beogradu još gora nego kod nas kada je metal u pitanju.

“Na ‘Metal Festu’ tamo, prije nekoliko dana, bilo je svega 50 ljudi. Mi smo nekih sedam dana prije svirali pred njih 150. A radi se o bendovima svjetske klase. Znaš ono, mi sad možemo ići kući da vježbamo da sviramo kao oni. Zašto se to dešava, to niko ne zna”, priča on.

Mediji (bes)korisni: Savić kaže da mediji kod nas i u regionu uopšte ne pridaju pažnju nečemu što nije komercijalni mejnstrim rokenrol.

“Nije samo metal u pitanju, tu su i rege, i pank i ostali žanrovi. Čak imam utisak da je devedesetih bilo mnogo bolje. To se vidi po ‘Koncertu godine’, opet se ide na sigurnu kartu, pa imaju čak i posebne bine za pojedine izvođače. Po mom mišljenju su, recimo, ‘Repetitor’ ili ‘Irie FM’ zaslužili da sviraju na velikoj bini”, objašnjava Savić i dodaje da se izgubila prava poenta cijele priče, te da je sve otišlo na komercijanu stranu.

Rogić navodi da je za početak potreban jedan dobar muzički časopis, kao i muzička televizija. Savić se slaže s njim i dodaje da je trenutna situacija u vezi s tim pitanjem veoma loša.

“Emisija ‘Poprokaut’, recimo, ne pruža bendovima apsolutno ništa, već je samo puko popunjavanje programa. ‘Samo neka se nešto dešava’, a u stvari se ništa ne dešava. Konstantno se borimo protiv nekih vjetrenjača, postali smo pravi ‘metalni’ Don Kihoti”, kaže kroz smijeh Savić.

Rogić kaže da ima bendova kojima je to dobro došlo, a dolaze iz manjih mjesta, iako mu to sve izgleda kao “Grand parada”.

“Ali, ja ih potpuno razumijem, nije lako živjeti u gradu od 15.000 stanovnika i baviti se muzikom. Pa još kad imaš priliku da sviraš na državnoj televiziji… Da skratim, ‘Poprokaut’ bi morao biti mnogo bolji”, tvrdi on.

Muzičari i menadžeri: Navodi da su mnogo naučili tokom dosadašnje karijere, te da je vrlo bitna infrastruktura koja stoji iza benda, a koja se ne vidi.

“Odlazak u Njemačku na ‘Wacken’ festival je bilo odlično iskustvo, momci iz malog gradića su došli na najveće svjetske bine. To je totalno komercijalan događaj, ulaznice su 100-200 evra, 50.000 ljudi, sve se prodaje, sve je skupo. Nismo imali pojma šta nas tamo čeka”, prisjeća se Rogić najvećeg metal događaja u Evropi.

Kaže, da imaju priliku da opet odu, znali bi tačno šta da rade.

“Da smo imali album koji sad izdajemo, spot, menadžera, sve bi to bilo mnogo bolje. Tačnije, nama sada treba sve ono što ide uz bend, osim svirke. Mi smo potpuno spremni da se poredimo sa bendovima koji su trenutno aktuelni”, tvrdi Savić i dodaje da je prilično teško biti istovremeno i muzičar i menadžer benda.

Nikada kao “Osvajači”

Dejan Savić kaže da su nedavno svirali u Beogradu, ali da tamo više nemaju šta tražiti dok bend ne naraste, premda je koncert odlično prošao.

“Recimo, nismo nikako svirali u Sloveniji i to nam je plan za sljedeću godinu. Nama, generalno, ‘tržište’ i jeste tamo, mislim da bismo tamo prošli onako kako treba”, smatra on.

Saša Rogić ističe da ni po koju cijenu ne bi odustali od onoga što vole da rade.

“Nama bi bilo najlakše da napravimo pjesme, recimo, kao ‘Osvajači’ i nastavimo taj oprobani šablon. Bilo bi vjerovatno više publike i svirki, ali mi se držimo svoje priče i ja sam siguran da postoji dovoljno ljudi koji to slušaju”, optimistično kaže ovaj gitarista.

Spas za smak svijeta

Bend se, takođe, sprema da “oduva” publiku novim i svježim rifovima, koji će se oriti u banjalučkom Domu omladine u petak, 21. decembra. Tom prilikom, otkrili su, njihov koncert biće pojačan nastupom čak dva benda, a radi se o sastavima “Flatline” i “Hellride”, sa kojima su već dijelili binu u sarajevskoj “Slogi”.

“Svi koje žele da se spase, dobrodošli su na palubu ‘Tankera'”, poziva publiku na koncert Dejan Savić, aludirajući na datum kada je predviđen “smak svijeta”.